Zastidio sam se svojih djela

Još jedna napisana pismena vježba za sve učenike sedmog razreda. Danas vam predstavljamo sastav na temu Zastidio se svojih djela. U komentarima nam recite da li vam se svidio sastav.

Zastidio se svojih djela – sastav za 7. razred

Jednom davno, postojao je dječak koji je živio u malom selu. Dječak je bio znatiželjno i pustolovno dijete, a dane je provodio istražujući šumu i igrajući se sa svojim prijateljima.

Život u selu bio je jednostavan i miran, a dejčak je bio sretan i zadovoljan svojim životom. Išao je u školu, pomagao roditeljima u njihovim poslovima i volio provoditi vrijeme sa svojom obitelji.

Jednog dana, dječak i njegovi prijatelji odlučili su otići na pješačenje u šumu. Spakirali su nekoliko grickalica i pića i krenuli u šumu, nestrpljivi da vide što mogu otkriti.

Dok su lutali dublje u šumu, naišli su na prekrasan potok koji je tekao kroz proplanak. Voda je bila kristalno čista i žuborila je preko stijena, i izgledalo je kao savršeno mjesto za predah i rashlađivanje.

Bez razmišljanja, dječak i njegovi prijatelji skočili su u potok i počeli prskati okolo. Smijali su se i igrali u vodi, ne shvaćajući da ulaze na privatni posjed. Dječak i drugovi su oko potoka i u potok bacali smeće od grickalica i slatkiša i napravili su kompletan haos na tuđem privatnom posjedu.

Odjednom su začuli jak glas koji je dolazio s druge strane potoka. „Alo! Što to radite? Zašto pravite svinjac?!“ urlao je jedan sijedi debeli čovjek. „Ovo je moja zemlja i nije vam dopušteno biti ovdje!“

Jack i njegovi prijatelji brzo su iskobeljali iz vode, osjećajući se posramljeno i posramljeno. Ispričali su se čovjeku i potrčali natrag u selo što su brže mogli.

Dok su hodali kući, dječak nije mogao prestati razmišljati o tome što se dogodilo. Sramio se svojih postupaka i brinuo da će se njegovi roditelji razočarati u njega ako saznaju.

Ali kad je došao kući i rekao roditeljima istinu, oni su imali razumijevanja i oprostili. Objasnili su mu da se ne smije ići na privatni posjed a pogotovo ne bacati smeće na sve strane u prirodu, ali rekli su mu i da svatko griješi te da je važno kako iz naših grešaka učimo i da idemo naprijed, ali da ne treba da sebi dozvoljavamo da radimo djela zbog koji ćemo morati spuštati pogled.

Ova nas priča podsjeća da svi smo mi ljudi i svi griješimo. Važno je koliko iz tih grešaka naučimo.

Pismena vježba: Sastidio sam se svojih djela

Kao tinejdžer često sam radio stvari na koje nisam bio ponosan. Bilo da sam lagao roditeljima o tome kamo idem ili da sam markirao iz škole kako bih se družio s prijateljima, znao sam da moji postupci nisu uvijek u skladu s onim što želim biti.

Unatoč tome, nastavio sam donositi odluke za koje sam znao da su pogrešni, i sve sam se više sramio svojih djela. Bojao sam se što će drugi misliti o meni kad bi saznali istinu i učinio sam sve što sam mogao da svoje tajne zadržim skrivene.

Ali kako je vrijeme prolazilo, težina mojih djela postajala je sve teža i teža. Počeo sam se osjećati kao da se gušim pod teretom vlastite krivnje i znao sam da moram nešto promijeniti.

Uz podršku svojih prijatelja i obitelji, počeo sam se izravno suočavati sa svojim pogreškama. Počeo sam priznavati istinu o svojim postupcima i počeo sam se iskupljivati za bol koju sam prouzročio meni dragim osobama koje sam povrijedio.

Kroz ovaj proces sam naučio oprostiti sebi svoja djela kojih sam se stidio iz prošlosti i počeo sam ponovno graditi svoj život bez djela koja bi pritiskala moju svajest.

Na kraju sam shvatio da sva moja djela nisu odraz onoga što sam bio, već podsjetnik na osobu kakva sam bio, i kakva ne bih želio više ikada biti. I s tom spoznajom, konačno sam se mogao prepustiti i krenuti dalje i biti osoba koja ne želi da se ikada više stidi svojih djela.