Sastav na temu: Moj djed

Dobili smo skoro deset sastava na temu „Moj djed“, a odlučili smo da objavimo tri najbolja i to na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Uživajte.

Moj deda (opis i ličnost) 🇷🇸

Moj deda je posebna osoba u mom životu i veoma mi je lako da ga vidim zatvorenih očiju. On je visok čovek, širokih ramena, poguren, sa svetlucavom iskrom u očima. Ima veliku belu bradu zbog koje ponekad izgleda kao veselija varijanta Deda Mraza. Njegova koža je blago naborana i preplanula, što dovoljno govori o njegovoj ljubavi prema prirodi. Ima topao osmeh koji mu osvetljava lice i zarazan smeh.

Kada pomislim na svog dedu, vidim srećnu, ljubaznu i pustolovnu osobu koja ima veliko srce i voli da provodi vreme sa svojom porodicom.

Moj deda ima mnogo zanimljivih priča za ispričati. Proputovao je mnoge zemlje i uradio toliko uzbudljivih stvari u svom životu.

Kada mu odem u posetu, deda najčešće sedi u svojoj velikoj stolici, a ja sedim na podu ispred njega. Priča mi priče o svojim avanturama, a ja ga slušam razrogačenih očiju, zamišljajući sve neverovatne stvari koje je video i uradio.

Moj deda je i dalje veoma jak i atletski građen iako godine uzimaju danak. Bavio se sportom kada je bio mlad, a još uvek voli da odigra partiju stonog tenisa. Uvek me pobedi kada igramo (nikada me ne pušta), ali meni ne smeta jer volim da provodim vreme sa njim.

Takođe voli da radi u bašti i uzgaja cveće. Njegova bašta je puna prelepog cveća i povrća, a uvek mi dozvoli da mu pomognem da zalivam biljke. Nekad me tera da jedem paradajz.

U kuhinji je pravi majstor, glavni kuvar. Ume da kuva baš sve, a svako jelo koje napravi je ukusno. Ima tajni recept za pravljenje najboljeg sataraša na svetu i volim da mu pomažem da ga napravi. Kaže da je tajna u tome da propečeš i oguliš papriku. Stavimo paprike u rernu i čekamo da se ispeku. Kada su gotove, gulimo ih i sa paradajzom, a ponekad i patlidžanom, dinstamo u tiganju. Miriše neverovatno, i jedva čekam proleće da ga pravi ponovo.

Samo ću reći za kraj, moj deda je najbolji. Uvek je tu za mene kada mi je potreban i čini da se osećam voljeno i srećno. On je odličan slušalac i divan pripovedač. Takođe je odličan kuvar, baštovan i sportista. Zahvalan sam što ga imam u životu i mnogo ga volim.

Poslao: Siniša Mitrović, Bela Palanka

Moj dedo 🇧🇦

Moj dedo je posebna osoba u mom životu. On je mršav, nizak čovjek, ljubaznog lica i blistavih očiju. Uprkos niskom rastu, ima veliko srce i strast za životom. Njegov topao i veseo osmjeh mu uvijek osvjetljava lice. Kada ga zamišljam vidim posvećenog i avanturističkog čovjeka koji uvijek pokazuje energiju i optimizam.

Moj dedo je dugo godina radio na željeznici i u duši je pravi avanturista. Sada je u penziji, a dok je bio mlađi, za vrijeme bivše države, vozom je proputovao cijelu zemlju, radeći kao kondukter. Vidio je i doživio toliko nevjerovatnih stvari.

Kada odem da ga posjetim, uvijek ima nove priče o svojim putovanjima. Slušam ga pažljivo, zamišljajući sva nevjerovatna mjesta na kojima je bio i stvari koje je vidio.

Zanimljivo je da navija za Željezničar. Valjda svi radnici na željeznici navijaju za Želju.

Zadnjih godina, zdravlje mog dede nije dobro kao nekada. Nije toliko jak kao prije, ali i dalje pokazuje energiju i predanost svemu što radi.

Unatoč zdravstvenim problemima, on i dalje nalazi vremena za redovnu šetnju i fizičke aktivnosti, a uvijek je pun energije i spreman za igru. Volim provoditi vrijeme s njim, bilo da šetamo u parku ili da nešto popravljamo u radionici.

Moj dedo nije baš sjajan kuvar, ali voli da pravi hranu za nas unuke. Kad nas čuva, uvijek nam za doručak napravi čimbur. Njegovo omiljeno jelo je, ipak, pita krompiruša koju pravi moja baka. Međutim, bez obzira šta se jede, uvijek sjedimo zajedno i uživamo u obroku okruženi ljubavlju i toplinom naše porodice.

On je mršav i interesantan čovjek velikog srca i toplog osmijeha. Posvećen je i vrijedan čovek, te pravi avanturista u duši. Unatoč zdravstvenim problemima, uvijek je vrlo pozitivan i predan onome što radi. Nervira ga samo kad Željo gubi. Možda nije neki kuvar, ali njegova ljubav i briga za porodicu su uvijek prisutni. Zahvalna sam što ga imam u životu i mnogo ga volim.

Poslao: Anela Suljić, Sarajevo

Pismena vježba: Moj djed 🇭🇷

Moj djed je jedna od najzanimljivijih osoba u mom životu. Riječ je o čovjeku prosječne visine, suzdržanog osmijeha i blistavih, plavih očiju koje su nekad svakoga srdačno dočekivale. Ima njegovane brkove, a uvijek ga se vidi sa šeširom i džemperom, čak i kad je vani vruće.

Veli da nikad ne znaš odakle se može pojaviti jaka promaja.

Unatoč ljubavi prema starinskoj odjeći, poput šešira i džempera, u mladosti je bio zgodan muškarac, te nam uvijek priča kako su ga žene obožavale.

Djed je godinama radio kao barmen u lokalnom pansionu i postao je glavna faca u gradu. Poznat je po svojoj toploj osobnosti i ljubavi prema dobrom piću. Iako je sjajna osoba, ponekad popije malo previše, ali to nikad ne umanjuje njegovu ljubaznu i veselu prirodu.

Nažalost, poslije smrti moje bake, djed više nije isti čovjek. Ona je bila ljubav njegova života, a otkako je preminula, borio se da pronađe sreću. I dalje radi, iako je u mirovini, ali više nije ista energična i pozitivna osoba kakva je nekada bio. Često dane provodi izgubljen u mislima, prisjećajući se prošlosti i svih lijepih trenutaka koje su zajedno proveli.

Kad ga posjetim u pansionu, i dalje me dočekuje toplim osmijehom i snažnim zagrljajem, ali u očima mu se vidi tuga koje prije nije bilo. Još uvijek voli pričati o svom životu i svim zanimljivim ljudima koje je upoznao tijekom godina, ali njegove riječi imaju težinu koje prije nije bilo.

Unatoč tuzi, nastavlja raditi, ali iskra koja je nekada obasjavala njegovo lice se ugasila.

Moj djed je čovjek koji je prošao kroz toliko toga u životu i divim se njegovoj snazi ​​i otpornosti. Unatoč gubitku supruge i teškoćama sa kojima se susreo, nastavlja ustrajati i izvlačiti maksimum iz svakog dana. Jako ga volim i znam da će uvijek biti posebna osoba u mom životu.

Poslao: Luka Malić, Zagreb