Pričala mi je moja baka

Pričala mi je moja baka (sastav na bosanskom)

Dok sam odrastala, bila sam očarana pričama koje je moja baka podijelila sa mnom o istoriji moje porodice. Jedna posebna priča koja mi je uvijek ostala urezana u sjećanje je nevjerovatno putovanje mog djeda tokom Drugog svjetskog rata. To je priča o hrabrosti, otpornosti i nepokolebljivom duhu koja je oblikovala moju porodicu.

Moja baka je često počela priču slikajući živopisnu sliku mog djeda, mladog i hrabrog čovjeka po imenu Marko. Bio je to vrijedan čovjek i izuzetno lijep. Radio je na projektu pruge u Doboju kada je sudbina zadesila težak udarac, jer su ga nacisti uhvatili i poslali u Njemačku u logor, a zatim na prinudni rad.

U Njemačkoj se moj djed našao u zajednici poljoprivrednika čiji su muški članovi porodice ljudi bili regrutovani u njemačku vojsku. Bilo je to izazovno i usamljeno postojanje, okruženo nepoznatim licima i jezikom koji se borio da shvati. Ipak, njegova odlučnost da preživi i nada da će se jednog dana vratiti u domovinu održali su ga.

Igrom sudbine, svi vojni članovi te porodice su izginuli negdje na istočnom frontu, a žena ostala udovica. S vremenom je Frau Müller našla utjehu u mom djedu. Vremenom se između njih stvorila veza, a udovica je insistirala da se uda za mog dedu, tražeći društvo i osećaj pripadnosti. Djed nije smio da je odbije, pa je veza trajala skroz do kraja drugog svjetskog rata.

Dok je moja baka pričala priču, ona je naglasila nepokolebljivu privrženost mog djeda njegovim vrijednostima. Kada su do njega stigle vijesti o kraju rata, donio je hrabru odluku da oda počast svojim korijenima i vrati se u Bosnu, oprostivši se od njemačke udovice koja se baš zaljubila u njega.

Sa svakom godinom raste moje divljenje prema herojstvu mog djeda. Žrtve koje je podnio, snaga koju je pokazao i otpornost koju je pokazao služe kao dokaz njegovog karaktera. Njegova nepokolebljiva odlučnost da sačuva svoj identitet i njegova nepokolebljiva ljubav prema baki da se vrati njoj.

U analima istorije naše porodice, priča mog djede stoji kao svedočanstvo o snazi ljudskog duha u suočavanju sa nedaćama. Njegovo putovanje od zatočeništva do slobode, od prinudnog radnika u Njemačkoj do heroja u našim očima, izvor je inspiracije za sve nas.

Podsjeća nas na važnost da ostanemo vjerni našim vrijednostima, da njegujemo svoje naslijeđe i odamo počast onima koji su se toliko žrtvovali za našu slobodu. Naslijeđe mog djeda živi i dalje, služeći kao svjetionik nade i otpornosti za generacije koje dolaze.

Poslala: Milica, Derventa.

Pričala mi je baka (sastav na srpskom)

Kao mlada osoba koja duboko ceni istoriju i tradiciju moje porodice, oduvek sam bila fascinirana pričom moje bake o sobi mojih pra-prabake i dede pod nazivom „Kamarija“. Moja pra-prabaka je često prepričavala priču o tome kako je njen muž izgradio sobu tridesetih godina prošlog veka i kako je to za njih bio izvor velikog ponosa u njihovom malom selu. Soba se zvala jednostavno Kamarija.

Moja baka je uvek razmišljala da je to mesto gde „kamariš“ tj . gomilaš stvari.

Dugi niz godina poreklo imena „Kamarija“ ostalo je misterija za našu porodicu. Tek kada je moja baka krenula u srednju školu gde je se sprijateljila sa devojkom koja je znala turski jezik, konačno smo otkrili pravo značenje imena.

Kako se ispostavilo, „Kamarija“ je izvedena od turske reči „Kameriye“, što znači prostorija koja se koristi za skladištenje ili čuvanje stvari.

Otkriće ove jezičke veze iako oduvijek očigledno bio je uzbudljiv trenutak za moju porodicu. Doneo je novi nivo razumevanja u priču o sobi mojih pra-pra-prabake i dede i pomogao da se rasvetle kulturni uticaji koji su oblikovali istoriju naše porodice.

Ali mimo svog jezičkog značaja, priča o „Kamariji“ za mene ima dublje značenje. To je podsetnik na važnost porodice i na veze koje nas povezuju kroz generacije. Uprkos protoku vremena i brojnim promenama koje su se dogodile u našem svetu, nasleđe sobe mojih pra-pra-prabake i dede živi i dalje, svedočanstvo trajne moći porodične tradicije.

Poslao: Jovan, Mrkonjić Grad.

Pričala mi je baka (sastav na hrvatskom)

Priča o mojoj baki i njezinom suprugu, pomorcu, iz jednog malog Hrvatskog mista u primorju prenosi se kroz generacije naše obitelji. To je priča o ljubavi, žrtvi i izazovima koji dolaze sa životom provedenim na moru.

Suprug moje bake bio je pomorac i proveo je veći dio života putujući svijetom na raznim brodovima. Dok je on bio odsutan, moja je baka bila prepuštena sama brinuti o njihovoj djeci, jedva spajajući kraj s krajem bez ikakve financijske pomoći svog supruga.

Unatoč teškoćama s kojima se suočavala, moja je baka ostala nepokolebljivo odana svom mužu i svojoj obitelji. Održavala je kućnu vatru, odgajajući svoju djecu s ljubavlju i brigom, uvijek se radujući danu kada će se njezin suprug vratiti kući.

No kako su godine prolazile, postalo je jasno da život njezina supruga na moru uzima danak njihovoj obitelji. Njegova izbivanja postajala su sve duža i češća, a kad bi se vratio kući, često bi se vraćao s malo novca i bez izgleda za posao.

Na kraju je moja baka zaključila da život s mornarom nije život koji bi ikome poželjela. Stalno je upozoravala svoju djecu i unuke da se nikada ne udaju za pomorca ako žele sretan i stabilan život, te da traže partnere koji će im biti tu u svakom slučaju.

Danas priča o mojoj baki i njezinom suprugu pomorcu služi kao podsjetnik na žrtve koje obitelji podnose u potrazi za boljim životom. Svjedočanstvo je to o snazi i otpornosti ljudskog duha, te počast postojanim vezama ljubavi i obitelji koje mogu izdržati i najveće izazove.

Poslala: Filipa, Split.