Osmjeh je jedina kriva linija koja čini pravu stvar

Osmjeh je što najljepše uljepšava lice. Osmjeh je tema. Osmjeh je tema današnjeg pismenog koji je napisan samo za vas. Pored ovog pismenog sastava na sajtu sastav.net svakodnevno donosimo gomilu sastava koje pišemo po vašim željama.

Sastav na temu: Osmjeh je jedina kriva linija koja čini pravu

Osmeh je jedina stvar koja loš dan može učiniti odličnim. To je jedina stvar koja tešku situaciju može učiniti podnošljivom. To je jedina stvar koja može ispraviti pogrešnu situaciju.

Kada se smejemo, pokazujemo svetu da smo srećni. Pokazujemo da smo zadovoljni, da smo u miru sa samim sobom i sa svijetom oko nas. Osmeh može biti zarazan, a kada vidimo da se neko drugi smije, može i nas nasmijati. Osmjeh, ovaj jednostavan čin može imati ogromni uticaj na one oko nas, a može čak i da promeni ne samo tok dana no cjelokupnu istoriju, spriječi ratove, donese mir i donese ljubav.

Ali osmijeh ne znači samo iskazivanje sreće. Takođe se radi o pokazivanju ljubaznosti i empatije. Kada se nekome osmehnemo, govorimo mu da ga vidimo, da smo svjesni postojanja tog ljudskog bića, da razumemo njihova osećanja i da nam je stalo do njih. Osmijeh može biti moćan oblik komunikacije i može pomoći u izgradnji veza među ljudima.

Osmeh je takođe znak snage. Potrebna je hrabrost da se nasmiješimo kada su stvari teške, kada se suočavamo sa nedaćama ili kada se osjećamo loše. Ali kada to učinimo, pokazujemo svijetu da nismo poraženi, da se još uvijek borimo i da smo i dalje sposobni pronaći radost i sreću čak i u najmračnijim vremenima.

Ukratko, osmeh je jedina pogrešna linija koja čini pravu stvar. Dakle, sljedeći put kada se budete osjećali loše, i kada se suočite s teškom situacijom, ne zaboravite se nasmiješiti. Možda je to jedino što vam potrebno da preokrenete stvari.

Pismena vježba: Osmjeh je jedina kriva linija koja čini pravu stvar

Dok sjedim u svojoj staroj stolici za ljuljanje, naviru mi sjećanja na prošlost. Posebno se ističe jedna uspomena – uspomena na osmijeh.

Bilo je to prije više od pedeset godina, a ja sam bio mladić koji je tek krenuo u život. Upravo sam završio fakultet i bio sam nestrpljiv da vidim svijet i ostavim svoj trag u njemu. Jednog dana, šetao sam ulicom i ugledao sliku što mi je zapelo za oko.

Bila je to žena, i ona se smiješila. Ali to nije bio bilo kakav osmeh – to je bio najlepši, najblistaviji osmjeh koji sam ikada video. Osvetlio joj je lice i zračio toplinom i radošću. Bio je to onaj osmjeh zbog kojeg ste se osećali srećnim samo što ste bili u njenoj blizini.

Stajao sam tamo na trenutak, opčinjen njenim osmjehom. A onda sam, bez razmišljanja, prišao do nje i predstavio se. Započeli smo razgovor, i prije nego što sam to shvatio, pričali smo satima. Kao da je njen osmijeh na neki način otvorio vrata između nas i uspjeli smo se povezati na dubokom, gotovo duhovnom nivou.

Kako su godine prolazile, često sam razmišljao o tom osmehu. Na mene je taj osmjeh ostavio takav uticaj da mi je kompletno promjenio život.. Shvatila sam tad da je osmjeh više od oblika usana – bio je to odraz duše, pogled na dobrotu koja se krije unutra svakog od nas.

I tako, dok sjedim ovdje u svojoj staroj stolici za ljuljanje, razmišljam o tom osmijehu. Osmeh je zaista jedina kriva linija, ali uvek vodi do prave stvari. To je moćna sila dobra u svijetu, koju svi trebamo nastojati podijeliti s drugima. Zato se nasmiješi, dragi moj unuče, i pusti svijet da vidi dobrotu i sreću koja leži u tvojoj duši.