Moraš cijeniti ono što imaš

Sastav na temu Moraš cijeniti ono što imaš, ili za temu Trebaš cijeni sve što imaš u životu ili za neku drugo temu: Donosimo vam dva pismena rada pa možete vidjeti koji je bolje napisan i koji vam se više sviđa. Ne zaboravit da uvijek putem komentara možete tražiti nove teme koje želite da napišemo.

Pismeni sastav: Moraš cijeniti ono što imaš

Lako je uzeti stvari koje imamo zdravo za gotovo. Budimo se u toplom krevetu, sa krovom nad glavom i hranom u frižideru. Imamo pametne telefone i računare i možemo pristupiti nezamislivoj količini informacija jednim klikom.. Imamo markiranu odjeću koju nosimo i ljude koji nas vole. Ali nisu svi te sreće.

U nedavnom članku na jednom novinskom portalu čitao sam o djeci koja umiru od gladi u ratom razorenim zemljama. Oni nemaju luksuz koji mi uzimamo zdravo za gotovo. Nemaju krevet u kojem bi spavali, niti krov da bi bili u tomplom i na suvom. Nemaju hranu za jelo, niti čistu vodu za piće. Oni nemaju pristup obrazovanju ili medicinskoj njezi.

Ne znam šta je ako ovo nije oštar podsjetnik da trebamo cijeniti ono što imamo. Kako kaže indijska poslovica: „Ptica se poznaje po pesmi, a čovek po rečima.“ Drugim riječima, treba da budemo zahvalni na onome što imamo, a ne da to uzimamo zdravo za gotovo. Treba da izrazimo češće zahvalnost našim roditeljima koji nam sve što imamo omogućavaju. Takođe, treba da se svako veče pomolimo i zahvalimo Bogu za sve što imamo.

Ali nisu samo djeca u nekim dalekim afričkim zemljama ta koja nemaju stvari koje mi i naša generacija uzimaju zdravo za gotovo. Ako pogledamo samo nekoliko generacija unazad, naši preci nisu imali mnogo stvari koje imamo danas. Nisu imali ni struju ni vodu. Nisu imali ni automobile ni avione. Nisu imali ni televiziju ni internet. Morali su naporno raditi samo da bi preživjeli.

Ipak, uprkos svojim teškoćama, bili su zahvalni za ono što su imali. Oni su cijenili male stvari u životu, poput toplog obroka ili sunčanog dana. Cijenili su svoje prijatelje i porodicu, te jednostavne životne užitke.

Možemo mnogo naučiti od naših predaka. Možemo naučiti da cijenimo ono što imamo, umjesto da uvijek želimo više. Možemo naučiti da budemo zadovoljni onim što imamo, umjesto da stalno težimo više. Možemo naučiti da budemo zahvalni za male stvari u životu, poput toplog kreveta i krova nad glavom.

Zato budimo zahvalni na onome što imamo i cijenimo to. Budimo više kao naši preci i naučimo cijeniti sve ono što imamo.

Moraš cijeniti ono što imaš – pismena vježba

Čudan je osećaj, zar ne? Trenutak kada shvatite da ste materijalno što imate u životu uzimate kao nešta normalno. Nebitno da li je u pitanju to toplo sunce na vašem licu ili zvuk ptica koje cvrkuću ispred vašeg prozora. Možda je to ukus vaše omiljene hrane ili osećaj zagrljaja voljene osobe.

Spoznaja je uvijek ista: zanemarili ste da cijenite stvari koje čine život i svijet oko nas. Kiša, papuče, telefon, laptop, more, bicikl, kašika, poljubac, žito… Pčele, da pčele, bez njih ništa ne bi postojalo. Muzika… Postoji toliko toga na čemu čovjek uvijek treba biti zahvalan.

Kako stara izreka kaže, „Ne znaš šta imaš dok to ne nestane.“ I to je istina. Lako je uzeti stvari koje imamo kao normalnost kada su uvijek tu, poput zraka koji udišemo ili tla pod našim nogama. Ali kada se te stvari oduzmu, odjednom shvatimo koliko su nam bile važne.

Zato je toliko važno da cjenimo ono što imamo. Moramo odvojiti vrijeme da stanemo i pomirišemo ruže, oslušnemo huk talasa, zagrlimo roditelje za sve što nam pružaju. Moramo biti zahvalni za male stvari u životu, poput toplog sunca na našim licima ili zvuka ptica koje cvrkuću ispred našeg prozora.

Naravno, nije uvijek lako cijeniti ono što imamo. U svijetu koji nam uvijek govori da želimo više, može biti teško biti zadovoljan onim što imamo. Ali to nije izgovor.

Zato se potrudimo da cijenimo ono što imamo. Budimo zahvalni za male i velike stvari. Nemojmo uzimati sve blagoslove kojima smo okruženi zdravo za gotovo, ništa više od toga ne treba sem da cijenimo i budemo zahvalni na njima.