Kad smo budni imamo isti svet, a kada sanjamo svako svoj

Jedna od izuzetno teških tema za obraditi je Aristotelova izreka „Kad smo budni imamo isti svet, a kada sanjamo svako svoj“. Da li pisati filozofski, ili možda napisati Inception style SF roman ovaj sastav, pitanje je sad?

Snovi ili stvarnost sastav 1 (srpski jezik)

Kada smo budni, živimo u zajedničkom svetu koji delimo sa drugim ljudima. Možemo videti, čuti i osetiti stvari oko nas i učestvovati u životu zajednice.

S druge strane, kada spavamo, ulazimo u svet snova koji je jedinstven za svaku osobu. Sanjamo različite stvari, doživljavamo drugačije emocije i stvaramo svoje priče.

Ali, iako se čini da su ova dva sveta potpuno različita, postoji mnogo toga što ih povezuje.

Kada smo budni, svet oko nas je predstavljen fizičkim predmetima i stvarnostima koje možemo videti i opipati.

Međutim, ove predmete ne doživljavamo svi na isti način. Naši doživljaji sveta razlikuju se od drugih ljudi zbog naše ličnosti, iskustva, emocija i percepcije. Tako npr. različite osobe će istu muziku ili pesmu doživeti potpuno različito.

S druge strane, kada sanjamo, naša mašta i podsvest preuzimaju kontrolu. U ovom svetu, (iako nevoljno) stvaramo vlastite priče i scenarije, koji mogu biti potpuno drugačiji od stvarnog sveta.

U snovima možemo osetiti snažne emocije, poput straha, radosti ili tuge, koje nas mogu pratiti i nakon buđenja.

Mali broj sretnika može zadržati lucidnost u svetu snova i tamo biti potpuno slobodan, nesputan. Neograničen umom i nezavezan inhibicijama.

Međutim, čak i u ovom svetu snova, postoje elementi koji su zajednički svima. Najčešće strahovi ili skrivene želje, pa tako na primer, ljudi širom sveta sanjaju o letenju, padanju ili gubitku zuba.

Uprkos tome što su ova dva sveta različita, oni su povezani u jednom važnom aspektu – u oba sveta mi smo uslovno rečeno kreatori svoje stvarnosti.

Kada smo budni, mi stvaramo svoje doživljaje sveta na osnovu naših percepcija i iskustava, a kada sanjamo, stvaramo svoje priče i scenarije.

Ja preferiram ipak stvarni svet koji mogu da nastavim da igram iznova i iznova od istog mesta gde stajem svake večeri pri odlasku u krevet. Za razliku od snova koji se rasplinu svakog jutro i gotovo se nikad ne ponove i tako s vremenom odu u zaborav.

Ipak nekad se zapitam ima li smisla jer i stvarni život i iskustva će jednog dana biti deo istog zaborava.

Iz svega ovog spomenutog mislim da je važno da budemo svesni moći koju imamo da stvaramo svoj svet i da se trudimo da stvaramo pozitivne priče i doživljaje.

Kad smo budni imamo isti svet, a kada sanjamo svako svoj (hrvatski jezik)

Kao 17-godišnjak oduvijek sam bio fasciniran konceptom sanjanja, čudnim i tajanstvenim fenomenom koji je stoljećima zaokupljao ljude.

Kada sanjamo, ulazimo u potpuno drugačiji svijet, onaj koji je jedinstveno naš. To je svijet koji nije ograničen zakonima fizike ili društvenim normama, već je prije proizvod naših podsvjesnih misli i uvjerenja.

Postojanje snova pokreće duboka filozofska pitanja o prirodi stvarnosti, svijesti i percepcije. Na primjer, što je stvarnost? Je li to objektivna istina koja postoji neovisno o našim mislima i osjećajima ili je to subjektivno iskustvo koje je konstruirao naš um? Da li je stvarnost plod mog uma?

Iako možemo dijeliti budni svijet dok smo budni, naši pojedinačni svjetovi snova sugeriraju da stvarnost nije uvijek objektivna, ali da može biti i subjektivna, ovisno o iskustvu pojedinca.

Nadalje, naši snovi također dovode u pitanje ideju da je naša percepcija stvarnosti uvijek točna. Ako nas je tako lako prevariti u snovima, kako možemo biti sigurni da su naše percepcije u budnom stanju uvijek točne?

Čini se da naše percepcije mogu biti pod utjecajem naših podsvjesnih misli i uvjerenja, što može utjecati na naše tumačenje stvarnosti.

Osim toga, sanjanje postavlja pitanja o prirodi svijesti. Kad sanjamo, stvaramo vlastiti svijet, koji je često znatno drugačiji od onoga koji doživljavamo budni. Ovo sugerira da svijest nije samo pasivno iskustvo, već i aktivno, gdje imamo agenciju u kreiranju vlastite stvarnosti.

Štoviše, ideja individualnih svjetova snova također baca svjetlo na koncept osobnog identiteta. Čini se da su naši snovi odraz naših najdubljih strahova, želja i težnji. Oni otkrivaju aspekte nas samih kojih možda nismo svjesni ili ih možda oklijevamo priznati. Stoga nam naši svjetovi snova mogu pomoći da steknemo uvid u to tko smo i što cijenimo.

Sanjanje je složen i višestruk fenomen koji postavlja važna filozofska pitanja o prirodi stvarnosti, svijesti i osobnog identiteta. Šta je stvarno, šta nije, kako razlučiti istinu od varljive opsjene? Mislim, dakle postojim? Misle li drugi?