A tada se sjetih da postoji sadašnjost
NAPOMENA: Sastavi nisu namijenjeni prepisivanju. Ovi tekstovi su primjeri i služe učenju i shvatanju kako sastav ili pismeni rad trebaju biti napisani. Nismo odgovorni za štetu nastalu prepisivanjem!
Pred vama je novi pismeni rad koji je u našoj redakciji proglašen za najbolji sastav koji smo danas dobili. Sastav na temu „A tada se sjetih da postoji sadašnjost“ je priča koji govori o iznenadnoj promjeni odluke koja se događa u svima nama kada spoznamo da treba živjeti u sadašnjosti.
Pismeni sastav: A tada se sjetih da postoji sadašnjost
Dok sam sjedio na satu povijesti, nisam mogao da se ne izgubim u mislima o prošlosti i budućnosti. Sjetio sam se svih događaja i iskustava koji su oblikovali moj život do tog trenutka i nisam mogao da se ne zapitam što me čeka u godinama koje dolaze.
Međutim, tada se dogodilo nešto čudno. Odjednom sam osjetio kako me preplavljuje osjećaj mira. Shvatio sam da sam bio toliko usredotočen na prošlost i budućnost da sam zaboravio na sadašnjost.
Sjetio sam se da upravo ovdje, upravo sada, imam moć napraviti razliku. Mogao sam izabrati živjeti u sadašnjosti i iskoristiti svaki trenutak najbolje, ili sam mogao nastaviti brinuti o stvarima koje su bile izvan moje kontrole.
Bila je to jednostavna spoznaja, ali je imala dubok utjecaj na mene. Znao sam da moram živjeti u sadašnjosti i usredotočiti se na stvari koje mogu kontrolirati. Morao sam djelovati sada, a ne čekati da budućnost dođe.
Sa tim novostečenim razumijevanjem, donio sam odluku promijeniti svoju perspektivu i usredotočiti se na sadašnjost. Shvatio sam da je svaki dan poklon, a na meni je da ga iskoristim.
Dok sam tog dana odlazio s nastave, osjetio sam obnovljeni osjećaj svrhe i odlučnosti. Znao sam da imam moć krojiti vlastitu sudbinu i bio sam spreman zgrabiti svaku priliku koja mi se pruži.
Poslao: Martin Jukić, Split
„A tada se sjetih da postoji sadašnjost“ – sastav za 5. 6. 7. 8. 9. razred
Bio je vruć ljetni dan i sve što sam želio je bilo da ostanem u kući i igram video igrice. Ipak, mama je imala druge planove za mene. Rekla mi je da moram izaći van i malo vježbati.
U početku sam gunđao i negodovao, ali sam se onda sjetio da je svaki dan poklon. Imao sam moć iskoristiti svaki trenutak i nisam je želio potratiti sjedeći na kauču cijeli dan.
Pa sam zgrabio bicikl i krenuo u avanturu. Bilo je jako zabavno voziti se kroz susjedstvo, istražujući sve zavoje i brda koja nikad prije nisam primijetio.
Dok sam vozio, počeo sam osjećati vjetar u kosi i sunce na licu. Shvatio sam da se dobro zabavljam, unatoč tome što nisam bio zalijepljen za ekran. Živio sam u trenutku i uživao u jednostavnim užicima boravka vani i u pokretima svoga tijela.
Kad sam došao kući bio sam znojan i umoran, ali sam bio i sretan. Otkrio sam da u životu postoji mnogo više od pukog igranja video igrica. Postojao je cijeli svijet koji je čekao da bude istražen i doživljen.
Od tog sam se dana obvezao provoditi više vremena vani, a manje unutra. Bila je to jednostavna promjena, ali je napravila veliku razliku u mojoj sreći i dobrobiti. I bilo mi je drago što sam donio odluku prigrliti sadašnjost i sva čuda koja su pred nama upravo sad.
Poslao: Luka Šimunić, Pula
Sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta www.sastav.net. Tekst ne smijete prepisivati, niti preporučujemo da ga koristite u obliku kakav jeste. Tekstovi su namijenjeni učenju. Tekstovi potpisani od strane autora su izdani pod Creative Commons 2.5 licencom. Zabranjeno preuzimanje fotografija bez dozvole.
