Narodni poslanik – Branislav Nušić

Bilješka o piscu

Nušić spada u red malobrojnih srpskih pisaca koji su rođeni Beograđani. Otac mu je porijeklom Cincarin, iz Makedonije i majke Srpkinje, iz Brčkog. U Smederevu je imao priliku da upozna Putujuću družinu Mihaila Dimića. Kao dječak se anganžovao na sitnim poslovima za Družinu i besplatno gledao svaku njihovu predstavu. To mu je pomoglo da nauči iz scenske perspektive posmatrati život.

1864 – rođen je 8. oktobra u Beogradu, trgovačka porodica.

1870 – 1874 – osnovno obrazovanje je stekao u Smederevu. Otac mu se bavio trgovinom.

1874 – 1882 – gimnazijski dani u Beogradu.

1882 – 1886 – studira prava, prvo u Gracu, a zatim u Beogradu diplomira.

1885 – bio je dobrovoljac srpsko – bugarskog rata.

1887 – osuđen je na dvije godine zatvora zbog antidinastičke pjesme Dva raba. U Požarevcu je odslužio kaznu godinu dana. Nakon što je pomilovan, piše komediju Protekcija.

1889 – diplomatska služba u Makedoniji; vicekonzul u Prištini.

1899 – Janko Veselinović pokreće časopis Zvezda, a Nušić je član uredništva.

1900 – sekretar je Ministarstva prosvete; zatim, dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu.

1901 – pokreće Pozorišni list u Beogradu.

1904 – 1905 – u Novom Sadu postaje upravnik Srpskog narodnog pozorišta.

1908 – bavi se novinarstvom i uređuje nekoliko listova. Protiv aneksije BiH organizuje masovne demonstracije u Beogradu.

1913 – u Skoplju organizuje srpsko pozorište.

1915 – sa srpskom vojskom se povlači preko Albanije.

1919 – postaje prvi načelnik novoosnovanog umjetničkog odjeljenja Ministarstva prosvjete u Beogradu.

1923 – penzionisan je.

1925 – 1928 – upravnik je Narodnog pozorišta u Sarajevu.

1929 – bibliotekar Narodne skupštine u Beogradu.

1933 – redovan član Srpske akademije nauka u Beogradu.

1938. – preminuo je u Beogradu.

Njegovo stvaralaštvo može se podijeliti na tri razdoblja.

Narodni poslanik, komedija napisana 1883. Štampana 1924.

Pripovetke jednoga kaplara (iz srpsko – bugarskog rata), Beograd, 1886.

Sumnjivo lice, napisana 1888.

Protekcija, napisana 1888.

Listići, pripovetke – kozerije iz požarevačkog zatvora, 1889.

Kraj obala Ohridskog jezera, putopis, 1894.

S Kosova na sinje more, putopis, 1894.

Ramazanske večeri, pripovetke, 1898.

Tako je moralo biti, drama, napisana 1900.

Opštinsko dete, roman jednog odojčeta, 1902.

Autobiografija, humoristična proza, 1924.

Gospođa ministarka, štampana u Beogradu, 1931.

Dva lopova, 1931.

Ožalošćena porodica, štampana 1935.

Celokupna dela – objavljena najprije u 20 knjiga – Beograd, 1932. Drugo izdanje u 25 knjiga.

Iako se ogledao u raznim književnim radovima, posebno je njegovao sve dramske vrste od tragedije do farse. Upamćen je kao komediograf. U određivanju njegovog profila, navode se dvije komponente: Gogoljev Revizor i Sterijino naslijeđe. Sterija ga nadahnjuje u davanju društvene kritike i stvaranju komičnih tipova.

Analiza djela

Narodni poslanik je prva Nušićeva komedija (u tri čina) i ide u red njegovih vrhunskih ostvarenja. Komad je imao nekoliko verzija, ali tekstovi prvih rukopisa nisu sačuvani. Sam Nušić u predgovoru ove drame, prikazuje kako je težak put djela do scene i priznanja. Ovo djelo je radio s ambicijom da ga preda Narodnom pozorištu u Beogradu. Laza Lazarević, kao član Književno – umjetničkog odbora, dao je afirmativan sud, rekavši da ovaj početnički posao zaslužuje svu pažnju i da je valjana prinova originalnoj drami. Obratio je pažnju Upravi da sa puno obzira prihvati mladog pisca, koji obećava budućeg komediografa. Nušić ironično dodaje kako je stekao puno obzira upravnika pozorišta, ali ne i prikaz komada. Upravnik je lukavo zavaravao Nušića da će mu djelo prikazati, ali momentalne prilike su godinama trajale.

Nušić je govorio kako on nije satiričar. Smatrao je da satira umače pero u pakost. Sebe je nazivao humoristom, a ne satiričarom. Priznao je kako jeste izvrnuo podsmjehu sve pojave našeg domaćeg i javnog života koje to zaslužuju, ali taj smijeh njegov nije žučan, nije otrovan. On voli ljude sa svim njihovim slabostima. Morao je da se brani od titule satiričara, ali nije prestajao da ismijava negativne pojave svoga vremena. Navukao je na sebe mržnju jednog društvenog sloja i jednog dijela pozorišne i književne kritike ismijavajući životne manifestacije predratne Srbije. Publika građanskog teatra je masovno prihvatala njegove komedije. Pisac je predstavio veliku mapu karikatura. Kritika mu nije bila nakolonjena (ni Skerlić), ali bio je svjestan podrške publike. Vrijeme je potvrdilo vrijednost njegovog djela. Nušić pokazuje samilost prema slabostima svojih junaka i njihovim porocima. Shvata njihove bezizlazne pozicije u društvu.

U komediji Narodni poslanik dolaze sve osobenosti njegovog postupka do izražaja. Komične efekte postiže oprobanim sredstvima komedije zabune. Tako se u Narodnom poslaniku palanački ćifta, gazda Jevrem, kandiduje za poslanika na vladinoj listi, pa upada u niz komičnih situacija koje se zasnivaju na zabunama. Likovi iz ove komedije su izvajani vještim karikaturalnim postupkom. Profili ostalih junaka ne zaostaju za Jevremom.

Kandidati ne biraju sredstva da oklevetaju jedan drugoga. Jevrem prednjači u tome. Pobjedu odnosi opozicioni kandidat, advokat Ivković. On je budući gazda – Jevremov zet. Cijelo djelo nosi plastičnu sliku palanačkog života.

Ova komedija slika izbornu borbu za vrijeme kralja Milana Obrenovića. Bila je posebno aktuelna u međuratnom periodu. U umjetnosti naših glumaca i reditelja, nalaze se nova rješenja za tumačenje Nušića. Nušić se bavio fenomenom vlasti u mnogim djelima. Zanimalo ga je kako ona utiče na psihologiju jedinke koja iskusi ove privilegije. Nušić je u interpretaciji glumaca vidio da je život pozorište. Shvatio je da svi ti ljudi koji se na pozornici kreću, da su isti onakvi kakvi dolaze njegovom ocu, posla radi, i onakve žene koje dolaze njegovoj majci. Svi ti ljudi na pozornici se kreću, smiju, razgovaraju kao i svi ostali  u životu. A nakon što je po prvi put gledao Kostu Trifkovića, on shvata da je život, običan život – pozorište. Nušić nam takođe iznosi „predstavu u predstavi“. Izuzetno je pronicljiv u slikanju našeg mentaliteta.

Struktura njegovih komedija je odlično izgrađena, a dijalozi vispreni. U domaćoj komediografiji zauzima jedno od vrhunskih mjesta. On uveseljava gledaoce i nenametljivo suočava sa životnim istinama.

Djelo je nastalo kao proizvod političkih prilika u Srbiji u vrijeme samovolje Obrenovića. Sam kralj Aleksandar Obrenović smatrao je kako je ovo djelo ruganje borcima za parlamentarizam.

Književni rod: drama;

Književna vrsta: komedija;

Osnovni motiv: ismijavanje vlasti, izbornog procesa a samim tim i naroda koji bira vlast.

Ideja: ko je opijen vinom – prije ili kasnije se otrijezni. Ko je opijen vlašću – nikada. Vlast je košulja koja se samo s kožom skida.

Mjesto radnje: srpska palanka;

Vrijeme radnje: devetnaesti vijek;

Glavni junak: gazda Jevrem. Za njega je karakterističan raskorak između stvarnih moći i njegovih ambicija. Najviše intelektualnih. On je ograničen i polupismen čovjek a upušta se u izbornu borbu. Jasno mu je da se neće lako snaći u najvišem predstavničkom domu, ali na umu su  mu beneficije koje donosi poslanički mandat. Upada u situacije u kojima djeluje kao nemoćna marioneta.

Sporedni junaci: Pavka, Jevremova žena, Danica, njihova kći, Spira, Spirinica, Ivković – advokat, gospa Marina, Sekulić, Sima Sokić, Sreta, Mladen – pokućar Jervemov, kafanski momak, šegrt, govornik iz naroda;

Sreta Numera: on sa svojom kockarskom sposobnošću aranžira izbornu borbu. Metafora je malograđanskog mentaliteta.

Sekulić, policijski pisar: on je simbol vlasti. Iako je sitan, on je neophodan šaraf u mehanizaciji koruptivne vlasti.

Kratak sadržaj

Prvi čin:

Soba kod Jevrema Prokića. Palanačka soba iz osamdesetih godina sa ukusom djevojke. Pavka gunđa na Danicu. Ne želi da je svijet „uzme u usta“. Govori kćeri da ne želi sa repom da je udaje. Danica pita majku zašto bi svijet nju uzeo na zub. On je mlad čovjek. Dolazila je njegova tetka, govorila o tome, raspitivala se o mirazu.

Dolazi Sima i moli gospođu Pavku da ga njen suprug ne goni toliko zbog žene koju je izlemao nekoliko puta. A ko će je tući ako ne muž? Ona je onda potražila pomoć advokata. Međutim, on je pogriješio vrata pošto advokat nije stavio natpis na svoja.

Ulazi Jevrem, zabrinut a džepovi su mu puni novina. Bliže se izbori. Pavka ga upozorava na nemarnost prema kući i radnji povodom izbora. On se sav predao i promijenio. Digao  je ruke i od dućana i od kuće. Njegovoj ženi se ne sviđa taj zanos.

Jevrem loše čita, pa moli Danicu da mu pročita „nešto mnogo zamršeno“. On ne može da shvati značenje izraza u novinama. Govori se o težnji modernog društva da suzbije konzervativne institucije zasnovane na predrasudama i nemoralnim principima. Jevrem kaže da su novinari pametni – čitaju i shvataju sami sebe!

Stiže i Ivković da pita jesu li ih uznemiravali njegovi klijenti. On mora do Beograda zbog izbora. Jevrem ga propituje zašto ide na put. Razgovaraju o potencijalnim kandidatima. Ivković mu veli da mogu razgovarati prijateljski iako nisu u istoj partiji.

Možemo, ne kažem da ne možemo. Mogu ja tebi, na primer, da kažem: gospodine Ivkoviću, skupe šljive ove godine. A ti meni da odgovoriš: jest, skupe su! Pa tako možemo da razgovaramo i o orasima, i o jarećim kožama. Ali kad treba da progovorimo o politici, kako možemo prijateljski da razgovaramo, kad sam ja vlada, a ti opozicija?

Ivković smatra da ne moraju stalno o politici govoriti, iako su izbori. Ali i ako budu govorili, on će sačuvati poštovanje o sagovorniku.

Jevrema obuzima briga. Vlast u Beogradu želi nekoga bez repa. A takvog je danas teško naći. Jevrem je, recimo, švercovao špiritusom. Uvrijeđen je što ga Jovica podsjeća na to i brani se da nije tim postupkom državu oštetio, a kaznu je pošteno platio. Bar nije kao Jovica, liferovao vojsci crknuto meso. Jovica želi da umjesto Ilića uđe u skupštinu da bude poslanik. Jovica smatra da je on idealan za tu poziciju jer nije ničim vezan, umije da razgovara, da se nađe a nije od onih koji se neće odužiti prijateljima.

Pavka mu reče da im stiže Marina. Ona je rod gospodinu Ivkoviću i želi da govori o Dunji, pa da se orode. Marina posmatra fotografiju na zidu i upita Pavku da li je to sve njihova familija. I jesu li svi živi?

Mnogo ih ima. (Pavki) Vidite, pa i to mu je kao neki miraz za zeta, toliki glasači u familiji…

Kada je gospa Marina pomenula glasače, Jevrem se trgao iz rasijanosti. Prilazi zidu i broji fotografije dotičući svaku kažiprstom.

Jevrem govori Sreti kako bi se on mogao snaći u Beogradu u ulozi funkcionera. Imao bi šta reći, a ako treba zna on i da ćuti. Sreta je već odležao za deficit. Smatra da je to čista sudbina. Jedan dan si čitav, a sutra osvaneš pred sudom zbog deficita. Zato je dobio nadimak Sreta Numera 2436. To je numera sudske presude kojom je bio osuđen na godinu dana. Ali Sreta upozorava Jevrema da se nijedan posao ne može bez njega završiti. On rastura lažne glasove po varoši, kvari političke zborove, falsifikuje izborne spiskove. Pošto Jevremu treba njegova pomoć, a Sreti treba usluga: ima na ženino ime veliku njivu van varoši. To bi trebala država da mu otkupi i podigne bolnicu, kasarnu, rasadnik, kazneni zavod. Samo da otkupi od njega. A zatim, on ima petnaest godina praktikantske službe, prije nego što je postao poreznikom. Tih petnaest godina nije radio za sebe nego za državu. Vrijeme je da mu država prizna godine te službe. A prijatelj poslanik će mu moći pomoći u obnovi parnice sa sudom zbog kazne. Tu su novi dokazi, nevinost, penzija.

Pavka uporno želi razgovarati sa suprugom o Dunji, ali njemu porodičan život izgleda kao djetinjasta stvar naspram drugih briga – politike. Njemu je važno da prođu izbori.

Sreta govori Jevremu kako on ima novca, a Ilić narodno povjerenje kao kandidat. Ilić petlja i ne može sastaviti kraj sa krajem, a Jevremu se preliva. Predlaže mu da ode do njega i da stavi na kantar stečeno narodno povjerenje i da ga se odrekne u korist Jevrema. On je uvjeren da će Jevrem biti narodni poslanik. Još samo da sa načelnikom udesi stvar. Za taj posao, najbolje je da uhvati pisara Sekulića, jer je on čovjek – vatra za te stvari, a načelnika obrće oko malog prsta. Sreta mu reče da ide sada malo u čaršiju da pusti Jevremovo ime u saobraćaj. Potrebno je postaviti svaku stvar na svoje mjesto.

Jevrem ispraća Sretu i počinje dijalog sa Danicom. Ona je razgovarala u hodniku sa gospodinom Ivkovićem. Jevrem je upita o čemu su to razgovarali i zašto bi Ivković govorio s njom o važnim stvarima. Danica mu otkriva da Ivkoviću govore prijatelji da se kandiduje za poslanika i ode u Beograd. Njega će da imenuje opozicija.

Stižu Spira i Spirinica i govore Jevremu da je mladi Ivković čestit mladić i dobra prilika za Dunju. Jevrem ga posmatra na drugačiji način – kao opoziciju. Obojica se planiraju kandidovati za poslanika. Jevrem je kandidat vladin, a Ivković opozicioni. On ima zadatak da grdi opozicionog kandidata, a ovaj će njega da grdi. U interesu partije mora da ga mrzi. Ne može voljeti opozicionog kandidata.

Spira mu kaže da to više nije kao nekada. Sada se sve to omekšalo. U svakome poslu partije ortakuju.

Ako je trgovina, čitaš: „Simić i Petrović“, raspitaš se, a ono Simić vladina stranka a Petrović opozicija, pa de, nek izmakne liferacija ako može! Pa onda: tast Pavlović, a zet Janković, tast vladina stranka, a zet opozicija. Pa ide kao namazano; a tast poslanik – a zet načelnik okružni; a zet poslanik – a tast predsednik opštine. Izveštavali se ljudi, pa to ti je!

Jevrem, opet, smatra da je nezgodno što se baš sve dešava uoči izbora. Ako hoće poslije izbora – mogu da razgovaraju. Misli da je možda čak neka zamka u pitanju.

Pavka reče da je dala riječ za Danicu. Jevrem kaže da je dao riječ za poslanika. Spirinica govori kako se otac ne raduje djetinjoj sreći. Jevrem veli da se raduje, ali on ode u poslanike.

Dolazi žandarm po gazda Jevrema, pozvao ga načelnik na razgovor. Zbunjen je novim okolnostima.

Drugi čin

U drugom činu u sobi se nalaze Danica, Ivković i Pavka. Danica govori kako je nezgodna novonastala situacija u kojoj Ivković radi protiv njenog oca, a otac protiv budućeg supruga. Ivković smatra da situacija jeste neprijatna, ali može biti i zanimljiva. Jer ko god na pobijedi, iz njihove kuće ide jedan poslanik u Beograd. Ivković kaže da on ne grdi po zborovima tasta, već da Jevrem kleveta, podmeće čak i one koje on poslovno goni. On Danici prepušta svoje izborne poslove.

Pa, ipak, nećemo se mi posvađati. Ne bojte se! Ko pobedi taj će posle oprostiti svome protivniku. Zar ne? Imam ročište koje ne smem da napustim. Gledaću ipak do podne da dođem. Gospođice Danice, vama poveravam interese moje partije. Otac je naredio momku te svakom ko me traži kaže da nisam kod kuće i da neću ni dolaziti, pa mi na taj način odbija birače. Molim vas, ako me ko potraži, recite da ću skoro doći.

DANICA:  A ako čuje otac da sam to radila?

IVKOVIĆ: A vi mu recite otvoreno da vi sad pripadate mojoj partiji. Do viđenja!

Danicu hvata strah zbog izbora. Plaši se da se nešto tu ne pokvari. Pavka smatra da Ivković treba da popusti jer je mlađi, pa da ona i otac porodično odu u Beograd, a pošto su ovo dvoje mlađi – imaju vremena. Pavka govori kako će upaliti žene da se glasa za Jevrema.

Dolaze Spira i Spirinica koji su između sebe odlučili da Jevrem bude poslanik, a Spira predsjednik opštine. Bolje mu je da metne svoga za predsjednika nego tuđina.

Jevrem pokazuje Sekuliću orman koji zatvara vrata što vode u advokatov stan i kancelariju. Sekulić smatra da treba osluškivati jer se tu vode razgovori protiv postojećeg stanja. Tu dolaze sumnjivi tipovi. Sekulić mu predlaže da mu otkaže smještaj. Jer, kakvog smisla ima da kandidat opozicije bude pod istim krovom sa vladinim kandidatom.

Sekulić sebe posmatra kao vojnika. On služi svakoj partiji. Prelazi iz komande u komandu. Ne pita ko je starješina, nego kaže samo: „Razumem“!

Sekulić smatra da Ivkovića treba privatno obrukati. Besmislena je stvar tokom agitacije samo govoriti istinu narodu. Jevrem ga upozorava na tužbu povodom klevete. Ali i na ovu opasku Sekulić ima rješenje – u kancelariji ima fioku koja guta akta. Progutala je jedanput dvije i po kile akta jedne istrage sa saslušanjima četrdeset i dva svjedoka i sa tri stručna mišljenja. Mladenu je predata obaveza da popisuje ko sve dolazi Ivkoviću u kancelariju. Gazda Jevrem ima zadatak da prođe kroz kafane, posjedi sa ljudima, obeća ovo i ono, te da pozdravi i one koje ne poznaje. Jer uoči izbora svi su braća. Jednom da plati kafu, drugome rakiju, jednom da obeća državnu službu, trećem da će dobiti zajam kod okružne štedionice. Obećanja bar ništa ne koštaju.

Jevrem potvrđuje Spirinu odluku da će ga imenovati predsjednikom opštine kada i sam preuzme funkciju. Pavki je izbora preko glave, a novac se uludo troši. Od kuće im se napravila kafana i niko ništa drugo ne govori nego o tome ko je pozicija a ko opozicija. Jevrem govori Pavki da se mogu pojaviti neprijatni plakati u vezi budućeg zeta, pa da to ne prima srcu. Pavka ga upita šta bi njemu mogli da izmisle. Jevrem kaže da mogu, recimo, da je preoteo tuđu ženu. Žena mu reče da ne želi takvu izmišljotinu da čuje i neka mu nešto drugo izmisle. Dosta joj je što zbog politike diže ruke od dućana i kuće, sada još i od žene. Jer, otkud je politika to da čovjek preotme tuđu ženu!

• Ne razumeš ti to, nego ‘ajde, blago meni, ti tamo, pa pouči ćerku da je ona u mojoj partiji sve dok se ne venča. Posle kako hoće…

Dolazi Ivković i razgovara s Jevremom oko potencijalnog iznošenja neistina na račun kandidata. Oni su jedan o drugome već iznosili razne stvari. Ivković je u novinama pisao kako je Jevrem prije jedanaest godina, dok je bio opštinski odbornik, pojeo jednogodišnji porez. A Jevrem je Ivkovića nazvao izdajnikom države. Ivković kaže da je granica njegova ličn čast, a ko se nje dotakne – krvlju će platiti. Složili su se da je bolje ne govoriti o politici.

Stiže i Sreta a vire mu plakati koji trebaju Ivkovića obrukati.

Advokat ovdašnji, Ivković, kojega izvesne propalice i beskućnici kandiduju i za narodnog poslanika, preoteo mi je venčanu ženu i javno se sa njom sastaje…

Jevrem sada ima dva protivnika. Tu je i Jovica Jerković.  U Sretinoj skupštinskoj klupi Jevrem dobija riječ. Vježbaju dijalog.  Osjeća kako mu igra srce, plaši se, pa pribere. Ne zna da pronađe odgovarajući izraz. Sreta pokušava daa mu prikaže realnost skupštine. Tu se govori o izdajnicima, padaju šamari, vrijeđanja.

Stiže i Marina i govori kako su oni računali na trideset glasova iz njihove familije kao miraz. Jevrem kaže zar da daje novac, daje namještaj, djevojku, pa još i cijelu familiju da mu da. Mladen mu donosi jedno pismo. U pismu Sekulić piše kako je u kafani kod „Slobode“ skupio cvijet građanstva koji će sada doći njegovoj kući da ga pozdravi. On ih je častio i šalje mu račun. Potrebno je da ih ugosti i održi prigodan govor. Jevrem se zbunio i ne zna više na koju će stranu. Ne zna kakav govor da im održi. Ulazi u Ivkovićevu sobu i uzima njegov govor. Stiže gomila raznolikih tipova a među njima je i Sreta. Kafanski momak predaje račun za one što su pili. Oni mu obećavaju svoje glasove i traže od njega raznovrsne usluge. Jerković u lijevom džepu napipava plakate, u desnoj ruci drži Ivkovićev govor. Ali umjesto govora poče iščitavati račun koji je maloprije dobio – četrdeset i dva litra vina su popili. On čita Ivkovićev govor koji zapravo govori protiv vlade koja je narod upropastila. U međuvremenu, dućan mu je pokraden.

Ivković je ljut na tasta zbog klevete koja se krvlju plaća. Zna da on sa svojim ljudima to sve rastura.

U trećem činu, pozornica je na sredini podjeljena. Lijeva polovina je Ivkovićeva soba, a desna Jevremova vrata koja vode iz jedne sobe u drugu su širom otvorena. Jevrem i Ivković se uzajamno optužuju za klevetu. U novinama je izašlo kako je Jevrem govorio protiv vlade. On Ivkovića napada da mu je podmetnuo govor. Ivković je pisao kako je Jevrem prešao u opoziciju. Jevrem mu otkazuje stan i govori da mu više ne može biti zet. Advokat odgovara da iz srca njegove kćeri može još danas, ali iz sobe za petnaest dana.

Uporno stižu računi glasača koji piju na Jevremov račun. Pred opštinom je mnoštvo svijeta i velika graja. Viču ljudi, viču djeca, viču panduri. Svi viču. A pred kafanom, pobijen veliki barjak. Pavka mu uporno govori da pođe obići dućan, ali za Jevrema je svetac.

• Kakav svetac?
• Pa izbori. Zar to nije svetac?

Danica jasno poručuje da neće dopustiti roditeljima da se poigravaju sa njenom srećom i da ne traži udaju u Beogradu. Ako bilo gdje bude išla, ići će sa svojim mužem. Ona je Ivkovićev glasač. Ne želi da raskine zaruke. Kuca na Ivkovićeva vrata i govori mu: ako njeni roditelji pripadaju vladi, ona ima prava na opoziciju. Stupila je u otvorenu borbu protiv oca.

Ivković vjeruje da je on pobijedio ali je policija počinila masu nepravilnosti. Danica govori majci kako je otac potrošio silne pare, zavadio se sa ljudima, dućan mu je zatvoren, osramoćen je u štampi i još je otjerao zeta narodnog poslanika. Potrebno je spasiti ga od sramote. Cijela situacija sa prebrojavanjem glasova prolazi napeto. Od opštine je krenuo silan narod, upalili fenjere i grdno viču. Jevrem i Ivković – svaki na svome prozoru. Spolja je raznolik narod, trešti muzika. Narod viče : „Dole Prokić! Živio narodni poslanik Ivković!“

Jevrem ne shvata o čemu se radi. Narod je izglasao Ivkovića. Jevrem neće ući u skupštinu kao poslanik, ali će ići kao skupštinski tast.

Ivković se pojavljuje na prozoru, i narod kliče. Danica je kraj njega. Spira i Spirinica nešto se prepiru što se ne čuje od muzike. Jevrem drži u jednoj ruci ključ, u drugoj govor. Stoji uzbuđen i plače.

Pojmovnik

• KOMEDIJA – je vrsta drame koja se razvila još u antičkoj Grčkoj. Tematiku i likove preuzima iz stvarnog života. Ismijava mane pojedinca ili mane čitavog društva. Zasnovana na nesporazumima, intrigama ima cilj da nasmije publiku.
• DIDASKALIJE – kratke upute u dramskom scenariju koje opisuju šta radi junak dok izgovara tekst. Koriste se kao uputa pozorišnim glumcima na pozornosti.