Lektira „Okovani Prometej“ (Kompletna analiza djela)

Kompletna analiza Eshilovog djela „Okovani Prometej“ je napisana samo za vas. Tu je analiza djela, kratak sadržaj, tj. sažetak, analiza likova, prepričavanje, te referat, odnosno sastav o djelu „Okovani Prometej“. Pored analize knjige „Okovani Prometej“ na našem sajtu imate i brojne druge lektire.

„Okovani Prometej“ – Ukratko prepričano (sažetak)

„Okovani Prometej“ je drama starogrčkog pisca Eshila. Reč je o jednom dijelu trilogije drama koje se bave mitom o Prometeju, Titanu koji je ukrao vatru od bogova i dao je ljudima. U ovoj drami, Zevs kažnjava Prometeja zbog njegovog prestupa tako što ga okuje za kamen i pošalje orla da mu svaki dan jede jetru. Kako bi još više patio, Zevs čini da Prometejeva jetra preko noći ponovo izrasta, kako bi se orao iz dana u dan vraćao i „nastavljao svoj posao“.

Drama istražuje teme pravde, patnje i prirode moći. Takođe se bavi odnosom između ljudi i bogova, te posljedicama prkošenja autoritetu.

Kroz lik Prometeja, Eshil predstavlja složen i nijansiran prikaz buntovnika koji se zalaže za ono u šta vjeruje, čak i pred velikom patnjom i kaznom. Drama se smatra remek-djelom grčke tragedije i imala je značajan uticaj na zapadnu književnost i filozofiju.

Likovi u drami „Okovani Prometej“

Glavni likovi u knjizi „Okovani Prometej“ su:

Prometej – Titan koga je Zevs kaznio jer je dao vatru ljudima. Prikazan je kao mudra i lukava figura koja se ne boji prkositi autoritetu i zauzeti se za ono u šta vjeruje. Uprkos svojoj patnji, Prometej ostaje nepokolebljiv i odbija da se pokaje za svoje postupke.

Zevs – Vrhovni bog i glavni antagonist drame. Zevs je prikazan kao oštra i surova ličnost koja je spremna učiniti sve što je potrebno da zadrži svoju moć. Ljut je na Prometeja jer mu je prkosio i dao vatru ljudima, te ga strogo kažnjava za njegov prekršaj.

Hermes – Zevs šalje Hermesa, Glasnika bogova da mu prenese vijest o Prometejevoj kazni. Prikazan je kao odani sluga bogova, ali i kao neko ko je voljan saslušati Prometejevu stranu priče i razmotriti posljedice svojih postupaka.

Oceanus – Titan koji je oženjen Tetisom i bog je okeana. Prikazan je kao mudra i razumna ličnost koja pokušava posredovati između Prometeja i Zevsa i ohrabruje Prometeja da se pomiri sa bogovima.

Io – Žena koju je Zevs pretvorio u kravu kao kaznu za njen prkos. Ona je prikazana kao žrtva Zevsovog gnjeva, a njena priča služi kao upozorenje Prometeju o posljedicama prkošenja bogovima.

Hor – Grupa Oceanida koji služe kao hor u predstavi. Oni komentarišu događaje i nude svoje viđenje sve što se odvija.

Hefest – Bog vatre i kovača, Hefest ima zadatak da okuje Prometeja za stijenu. Prikazan je kao vješt majstor, ali i kao neko ko nerado izvršava Zevsove naredbe.

Orao – Orao je stvorenje koje je Zevs poslao da jede Prometejevu jetru svaki dan kao kaznu. Prikazan je kao simbol Zevsove moći i patnje koju Prometej podnosi.

Furije – Poznate i kao Erinije, Furije su tri ženska božanstva koja imaju zadatak da kazne one koji krše zakone bogova. Oni se u drami pojavljuju kao simboli odmazde koju Zevs želi da nanese Prometeju.

Mjesto i vrijeme radnje u „Okovanom Prometeju“

Mjesto i vrijeme događaja u „Okovanom Prometeju“ nisu navedeni u djelu. Radnja je smještena u mitološki svijet antičke Grčke, a likovi i događaji su izvučeni iz grčke mitologije. Događaji u predstavi odvijaju se u kontekstu šireg mita o Prometeju, koji nije vezan ni za jedan određeni istorijski period ili lokaciju. Umjesto toga, predstava koristi mitološki ambijent kao način da istraži univerzalne teme i ideje koje su relevantne za sva vremena i mjesta.

Mit o Prometeju

Mit o Prometeju je starogrčki mit koji priča priču o Titanu po imenu Prometej koji prkosi bogovima i daje vatru ljudima. Mit se pojavljuje u brojnim drevnim grčkim tekstovima, uključujući Eshilovu dramu „Okovani Prometej“.

Prema mitu, Prometej je bio Titan koji je bio poznat po svojoj inteligenciji i lukavstvu. Bio je duboko zabrinut za dobrobit čovječanstva i želio je da im pomogne da poboljšaju svoje živote. Konkretno, Prometej je vjerovao da je vatra vitalni resurs koji može pomoći ljudima da prežive i napreduju, ali su je bogovi zadržali za sebe.

Odlučan da pomogne čovječanstvu, Prometej je ukrao vatru od bogova i dao je ljudima. To je razbjesnilo Zevsa, vrhovnog boga, koji je to vidio kao direktan izazov svom autoritetu. Kao kaznu za svoj prestup, Zevs je naredio da se Prometej okuje za stijenu i da mu orao svaki dan pojede jetru, samo da bi preko noći ponovo izrasla.

Uprkos svojoj patnji, Prometej je odbio da se pokaje za svoje postupke i ostao je prkosan. Na kraju ga je od kazne oslobodio heroj Herakle, koji je ubio orla i oslobodio Prometeja iz njegovih lanaca.

Mit o Prometeju je imao značajan uticaj na zapadnu književnost i filozofiju, i često se smatra simbolom prkosa i borbe protiv ugnjetavanja.

Kompletna analiza Eshilovog djela „Okovani Prometej“

Okovani Prometej je komad starogrčkog dramatičara Eshila koji se smatra remek-djelom grčke tragedije. Drama je dio trilogije koja se bavi mitom o Prometeju, Titanu koji prkosi bogovima i daje vatru čovječanstvu. Djelo je smješteno u mitološki svijet koji naseljavaju bogovi, titani i druga natprirodna bića i istražuje teme pravde, patnje i prirode moći.

Jedan od najznačajnijih aspekata „Okovanog Prometeja“ je Eshilov prikaz lika Prometeja. Prometej je složena i nijansirana figura koja je prikazana kao mudar i lukav buntovnik koji se zalaže za ono u šta vjeruje, čak i pred velikom patnjom i kaznom. On je lik koji je duboko zabrinut za dobrobit ljudi i spreman je prkositi bogovima kako bi im pomogao.

Istovremeno, Prometej je takođe prikazan kao tragična figura koja je strogo kažnjena za svoje postupke. Njegova kazna, koja uključuje da bude okovan za kamen i da mu orao svaki dan pojede jetru, služi kao simbol patnje i nepravde koje trpi. Uprkos ovoj patnji, Prometej ostaje prkosan i odbija da se pokaje za svoje postupke, što ga čini moćnim simbolom otpora i borbe protiv ugnjetavanja.

Još jedan značajan aspekt djela „Okovani Prometej“ je njegovo istraživanje odnosa između ljudi i bogova. Drama predstavlja složen i nijansiran prikaz ovog odnosa, pokazujući i prednosti i opasnosti prkošenja bogovima.

S jedne strane, Prometejevi postupci su prikazani kao plemenit i nesebičan čin solidarnosti sa čovječanstvom. Sa druge strane, drama pokazuje i posljedice prkošenja bogovima, jer je Prometej strogo kažnjen za svoj prestup.

Sve u svemu, knjiga „Okovani Prometej“ je moćno i provokativno djelo koje istražuje univerzalne teme pravde, patnje i prirode moći. To je svjedočanstvo Eshilove genijalnosti i smatra se klasikom starogrčke književnosti.

Kompozicija djela „Okovani Prometej“

Vezivanje Prometeja:
Vlast, Silas i Hefest vode Prometeja do stijena, gdje ga vezuju i ostavljaju da umre u izolovan od svijeta. Iako Hefest ne želi da okuje nevinu žrtvu, on izvršava kaznu i stavlja Prometeja okove.

Dolazak Oceanida:
Oceanidi stižu i izražavaju svoju solidarnost sa Prometejom, obećavajući da će mu nastaviti pomagati. Kada ih pitaju zašto je okovan, saznaju da Zevs ne cijeni Prometejovu pomoć ljudima.

Dolazak Oceana:
Ocean, Prometejev prijatelj, dolazi u posjetu i savjetuje ga da sluša Zevsa i slijedi njegove zakone kako bi izbjegao dalje probleme. Međutim, Prometej se ne slaže s Oceanovom perspektivom.

Dolazak Ije:
Prometeju prilazi Ija, Zevsova žena, koja je tužna zbog njegove sudbine i traži njegovu pomoć u predviđanju njihove budućnosti. Prometej joj govori da će njegovo oslobođenje donijeti ona i Zevsovi nasljednici.

Hermos se raspravlja sa Prometejem:
Po Zevsovom naređenju, Hermos, glasnik i Zevsov sin, dolazi Prometeju da pokuša da sazna tajnu svog oslobođenja. Međutim, Prometej odbija da mu je otkrije, a Hermos odlazi uz upozorenje da će se Prometej suočiti sa nesrećom.

Ponor:
Hermosovo predviđanje se ostvaruje kada Prometeja zadesi niz katastrofa: vetrovi, munje, gromovi i zemljotresi. Kamenje počinje da se ruši i ponor sve guta.

„Okovani Prometej“ – moje mišljenje o djelu (pismeni rad)

Dok sam čitala Eshlovu dramu „Okovani Prometej“ zatekla sam se kako razmišljam o temama moći i pravde.

Jedan od najupečatljivijih elemenata drame je način na koji je Prometej kažnjen od bogova za svoje postupke. Na površini, čini se da je kažnjen zbog pomaganja ljudima, zato što je činio dobro drugima. Međutim, nakon detaljnijeg ispitivanja, postaje jasno da je pravo pitanje to što je Prometej prešao granicu i osporio Zevsov autoritet.

Ovo postavlja pitanje šta svakom pojedincu ili grupi daje pravo da ima moć nad drugima. U drami, Zevs je viđen kao vrhunski autoritet, a oni koji ga izazivaju, bivaju kažnjeni. Međutim, da li je ovo zaista opravdano? Da li je ispravno da jedna osoba ili grupa ima potpunu kontrolu nad životima drugih?

Nastavljajući da čitam, nisam mogla da ne pomislim kako se ova tema odnosi na naš svijet. U mnogim društvima postoje oni na pozicijama moći koji koriste tu moć da služe sopstvenim interesima, a ne interesima ljudi kojima treba da služe. To može dovesti do nepravde i patnje za one koji su marginalizovani ili potlačeni.

Sve u svemu, „Okovani Prometej” me je naterao da razmišljam o delikatnoj ravnoteži moći i važnosti osporavanja autoriteta kada se koristi na nepravedan način. To je svojevrsni podsjetnik da je na svima nama da radimo na pravednijem i poštenijem društvu.

Eshil – O piscu

Eshil je bio starogrčki dramski pisac koji se smatra jednim od osnivača zapadne drame. Rođen je u gradu Eleuzini 525. godine prije nove ere i poznat je po svojim doprinosima razvoju tragedije kao žanra. Eshil je zaslužan za uvođenje hora i razvoj upotrebe dijaloga i razvoja likova u komadima.

Eshil se smatra jednim od tri velika tragičara antičke Grčke, zajedno sa Sofoklom i Euripidom. Poznat je po svojim dramama koje se bave mitološkim temama i istražuju univerzalne teme kao što su pravda, patnja i priroda moći. Neke od njegovih najpoznatijih drama su „Okovani Prometej“ „Oresteja“ i „Persijanci“.

Eshil je bio uticajna i veoma cijenjena ličnost u staroj Grčkoj, a njegove drame su bile popularne još za njegovog života. One se i danas naširoko proučavaju, a ljudi im se dive. Smatra se jednim od najvećih dramskih pisaca u zapadnoj kulturi, a njegov doprinos razvoju drame imao je trajan uticaj na umjetničku formu.

Poslala: Sandra Jovičić, Banjaluka