Kir Janja – Jovan Sterija Popović

Bilješka o piscu

Jovan Sterija Popović rodio se u Vršcu 1806. godine. Otac, Grk porijeklom, bio je trgovac, a majka Srpkinja, kći poznatog zografa, koju su zbog toga zvali Jula Molerova.

Sterija je rođen bolešljiv i slabog tjelesnog sastava. Imao je atrofiranu lijevu ruku i bio je mnogo blizak sa majkom. Bio je više upućen na knjige i čitanje nego na dječije igre.

Otac, koji je želio da mu sin postane trgovac, zaustavlja ga u daljnjem školovanju. Primoran je da ostane dvije godine kod kuće. Volju za trgovinom nije imao, a bio je u sukobu s ocem. Povlači se u sebe i svijet knjige.

Njegova majka Julijana, koja ga je strpljivo učila da čita i piše, bila je jedina žena u Vršcu koja je umjela da čita i piše. Crkvenoslovenski jezik je dobro razumijevala i trudila se da Jovana svemu nauči. Sa majkom je Stari zavjet nekoliko puta pročitao. U Sremskim Karlovcima pohađao je četvrti razred gramatikalne škole. Kako je ova škola zatvorena, ostao je u Vršcu. Volio je romane Milovana Vidakovića, poznatog romanopisca.

Mrazovićevu gramatiku slavensku je naučio bez pomoći roditelja.

Kao đak u Temišvaru je objavio 1825. svoj prvi književni sastav i pripremio za štampu zbirku prevedenih stihova Sedmostručni cvetak borećim se Grcima posvećen, ali cenzura je onemogućila objavljivanje ove knjige koja ostaje u rukopisu. U temišvarskoj gimnaziji sluša retoriku i piše prve stihove na slavenosrpskom jeziku. Profesor ga često ističe kao primjer.

Nastavlja školovanje u Pešti koja je u to vrijeme bila centar srpskog građanstva. Oko tek osnovane Matice srpske skuplja se mlada i ambiciozna inteligencija. Tu je imao priliku da se upozna sa velikim pozorištem i pogleda svjetske klasičare. Objavljuje prvu tragediju Nevinost ili Svetislav i Mileva (1827), Miloš Obilić (1828), Boj na Kosovu (1928). Inspirisan narodnom pjesmom piše knjigu Nesrećno supružestvo (1830).

Već 1830. se vraća u Vršac i počinje da radi kao profesor latinskog jezika, a zatim kao advokat. Nakon prividnog ćutanja, on sazrijeva kao pisac. Godine strasnog čitanja omogućuju pojavu njegovih najboljih literarnih ostvarenja, komedija: Pokondirena tikva, Tvrdica ili Kir Janja, Zla žena, tragedija Smrt Stefana Dečanskog. Dolaskom u Srbiju, Sterija će najbolje godine i cjelokupnu djelatnost usmjeriti stvaranju onih ustanova bez kojih ne možemo ni zamisliti kulturni napredak obnovljene Srbije. U Beogradu razvija živu kulturnu, književnu, prosvjetnu i pozorišnu aktivnost.

Jovan Sterija Popović je veoma cijenio rad Vuka Stefanovića Karadžića u toj mjeri da mu je odu napisao. Iznosi ideju da se osnuje Serbeske nauke akademija (Društvo serbske slovesnosti). Aktivno učestvuje u osnivanju i radu Teatra na Đumruku.

Pored izuzetne kulturno – prosvjetne aktivnosti, Sterija se i dalje bavi književnim radom. U toku osam godina, koliko je proveo u Srbiji (1840 – 1848) napisao je brojne komedije i šaljive igre: Ženidba i udadba, Prevara za prevaru, Volšebni magarac, Simpatija i antipatija, Sudbina jednog razuma, Ajduci, Lahan, Skenderbeg, San Kraljevića Marka.

Umoran od intriga, melanholik po prirodi, narušenog zdravlja i razočaran, Sterija u martu 1848. podnosi ostavku na službu i vraća se u Vršac. Mira nije našao. Veliki politički haos stvoren 1848. godine će loše uticati na Steriju i njegova melanholija će se odraziti u knjizi lirike Davorje (1854) i tragikomediji Rodoljupci. U pedesetoj godini, 1856.  je skončao svoj život.

Koliko je u zvaničnoj dužnosti bio strog i ozbiljan toliko je u svom družstvu bio druževan i šaljiv. Žalio se Sterija da u Vršcu „hoće samost da ga pojede ko rđa gvožđe“.

Jovan Sterija Popović bio je jedan od književno najobrazovanijih i najumnijih ljudi koji su pisali na srpskom jeziku. Njegov humor bio je gogoljevski nasmijan. Njegovo ime stoji na početku stvaranja srpske drame i srpskog pozorišta.

Jovan Sterija Popović, istorijski pregled književnosti (Jovan Popović, Hugo Klajn, Božidar Kovačević)

Skerlić je proglasio Steriju prvim modernim literatom u pravom smislu te riječi. Površno bi bilo smatrati da je on ostao živ zahvaljujući samo svojim temama. Ostaci istih društvenih pojava postoje i danas. Ali većina je određena užom društvenom sredinom i istorijskim momentom. U doba kada se vodila borba između učenika novatora Vuka i branilaca starog književnog jezika, Sterija je živo izrazio tu sredinu. Živ je, dakle, po svome realističkom metodu tumačenja stvarnosti.

Bio je vijeran tumač zbivanja u kojima je učestvovao. Dugo je bio nedovoljno shvaćen, romantičarski pokret ga je gurnuo u stranu, idealistička buržoaska kritika potcjenjivala. Mnoga njegova djela su došla u javnost tek pedeset godina nakon smrti.

Koliko je  značajan preduslov za dramasko stvaranje ovog pisca bila pojava pozorišnih trupa nije potrebno ni dokazivati. Pozorište postaje nacionalna tribina. On nije pisao za vječnost, niti za fioku svog pisaćeg stola, nego za živu publiku.

Jedan od učitelja Sterijinih bio je Lesing, koji je u isti mah bio protivnik feudalnog apsolutizma i kulturnog mračnjaštva, ali i plitkog prosvjetiteljstva. Sterija nije bio aktivan borac i revolucionar u smislu svoga doba. Na revolucionarne pokrete gledao je namrgođeno. Imao je kritički pogled na zle i smiješne strane društva oko sebe. U evropskim mjerama on je konzervativan.

Mladost mu je nosila zanose herojske borbe grčkog naroda za slobodu i nezavisnost. On nije kao Bajron pritekao da i život položi za slobodu grčkog naroda, nego je u znak simpatije preveo nekoliko pjesama revolucionarnih grčkih pjesnika. Imao je jednu strast tokom cijelog života – strast kazivanja istine kako ju je sagledao. Mrštio se na hrpu tvorevina raznih „odadžija“.

On je odabrao novi manir da bi ljude popravljao kazujući im u šali istinu. Sterijine komedije se odlikuju odsustvom jedne od najuočljivijih karakteristika toga žanra: veselog završetka u kome su glavna lica srećna. Njegovi su obojeni sjetom.

Analiza djela

U predgovoru Tvrdice (društveno – kritičke komedije) Sterija objašnjava: „Moje je namerenije pri pisanju Tvrdice bilo, uzimajući naročito u rasuđivanje malo, bolje reći nikakvo čislo komedija na našem jeziku, takvo delo napisati koje bi čitatelja na zevanje ne nateralo, no naprotiv časove mu brige i domašnjih nezgoda puno razgalilo, a pri tom – ako uši slušati ima – i nauku življenja pridodalo. On želi da zabavlja svoju publiku, ali i da je pouči, jer „Teatar je škola gdje se ljudi uče“.

Sterija nastavlja duboku brazdu koju je povukao Dositej. Ovo je najjača Sterijina komedija karaktera. Sterija tu nije bio originalan. I sam Šekspir, Gogolj i Molijer su stvarali najoriginalnija djela na osnovu pozajmljenih elemenata. Kao što je Molijer u  Tvrdici posudio čitave situacije i zaplete iz Plautove komedije Aulularije, tako je Sterija koristio se Molijerovim Tvrdicom, dajući joj osoben prikaz jedog društvenog tipa. Sterijin Tvrdica je bogato obojen lokalnim koloritom. Groteskno je tragičan i komičan u isto vrijeme. Trajnost Sterijinog talenta ne treba tražiti u tome što tip škrtice još nije iščezao. No štednja u kasnijoj fazi kapitalizma više nije značajna društvena pojava.

Škrtica je više patološki kuriozum. Kapitalista u doba svoje vladavine više nije škrt u postizanju svojih ciljeva, zato što eksploatacijom tuđe radne snage obezbjeđuje profit.

Književni rod: epika;

Književna vrsta: drama, komedija karaktera;

Vrijeme radnje: prva polovina devetnaestog vijeka;

Mjesto radnje: srpski dijelovi Austrije;

Tema: pohlepa i opsjednutost štednjom kapitala;

Ideja: kad pohlepa uđe na jedna vrata, sreća izađe na druga;

Likovi

Glavni lik: Kir Janja, on je Grk – zelenaš u Vojvodini početkom XIX vijeka, u sredini gdje se proces prvobitne akumulacije kapitala odigrava kada je kapitalizam u klasičnim zemljama već sazreo. Njegov grčko – srpski žargon i on sav kao pojava  je određene društvene sredine. Sterija ne osuđuje sasvim sticanje novca, on šiba pretjeranost u tome. Ovo je plastična, tipična figura. Matorog škrticu na kraju nadmudruje mladi ljubavnik njegove kćeri.

Sporedni likovi: Juca – supruga, Katica – Janjina kći od prve žene, Mišić, notaroš, Kir Dima, Petar, sluga;

JUCA: mlada i atraktivna supruga kir – Janje. Udala se za njega na majčin nagovor. Dok joj se udvarao obećavao je kule i gradove, a tokom braka je uspio pokazati samo koliko je škrt. Nesrećna je u braku, a kir – Janja se plaši njene prevare. Kao i svaka mlada djevojka želi da se oblači po zadnjoj modi što joj, ipak, nije bilo omogućeno udajom za mnogo starijeg čovjeka.

Kir- Dima: je Grk porijeklom, trgovac koji je uspio steći Janjino povjerenje. Želio je oženiti njegovu mnogo mlađu kćerku, bez miraza, što se Janji dopalo. Dugovao mu je veliki novac, ali doživio je krah poslovanja.

Katica: Janjina kćerka iz prvog braka. Pored bogatog oca ostala je bez djevojačkog obrazovanja i vaspitanja. Jela je oskudno i oblačila se skromno. Otac je htio da je uda za starijeg kir – Dimu, samo zato da ne bi morao davati miraz za nju. Ona se na kraju, ipak, udaje za mladog Mišića.

Kratak sadržaj

Dejstvo prvo

Kir Janja razgleda haljinu, Juca šije. On govori kako će svijet propasti jer nema špekulacija. On smatra da njegova kći ne zna šta je svijet, sjedi kao milostiva gospođa, čeka dvanaest sati da jede, spava. Samo razmišlja šta će da jede i pije. Nije ništa stekla. Juca mu odgovara da nije tako govorio dok ju je prosio. On smatra da je dovoljno to što joj tepa. Ali ona uviđa da otkako je doveo u kuću, još je nije pitao treba li joj nešto. U kakvim se haljinama udala, još takve nosi. Živi kao posljednja žena u varoši jer njen muž ne vodi brigu o njoj. Janja prigovara i za pojedeni hljeb u kući. Juca uviđa da mora već jednom s njim razgovarati kao žena sa svojim mužem. Kada ju je prosio, on je obećavao i ono što je mnogo za jednu groficu. Pokazivao joj je dukate, a ona se polakomila. On traži od nje poštovanje, ali i ona smatra da žena ima pravo zahtijevati da je muž ljubi i čini po volji. Govore o Katici, koja je već djevojka od osamnaest godina. Ona traži da joj kupi novi šešir. Čak je i kod svoje matere šešir nosila.

Vi ste pri prosidbi kazivali da ste kapitalist od sto hiljadi forinti, a sad kažete da ne možete jedan šešir da kupite. To je očevidna prevara. Za takovo što pravedno je da se žena rastavi. A šta treba više razgovora? Daj mi šta sam donela, pak idem mojoj materi. Živiću kako mi bog da.

Uviđa da u toj kući za nju nema više života. On se pita šta će joj šešir. Smatra da žena želi da ga osiromaši i traži od nje tri dana da promisli o ovoj kupovnoj stavci. Patetiše,  govoreći kako će umrijeti a ona ga praviti od blata.

Dušo Juco! Ja ću da idim po moja špekulacija. Šta ćiš ti da radiš? Da sediš ovde, da se ne makniš: da čuvaš tvoja kuća, znaiš? Kad muž idi po svoja posla, dobru gazdaricu treba da vodi viršoft…razumiš šta sum ti kazo? Da si ne makniš od tvoja soba. Sad ćim ja da dođim.

Janja se žali Mišiću na oskudicu. Plaši se nevaljalih vremena. Šta god da čovjek radi – šteta. Gdje god da uloži – gubi. Mišić mu kaže da je važno zdravlje i da neće sigurno propasti jer zna da štedi. Uočava da ima lijepu suprugu koja se može svakome dopasti. Primjećuje da Janja treba i kćeri naći dobru priliku. Janja govori kako je sada svijet pogan, samo novac želi. On je svoju uzeo golu, sirotu. A čime da dariva zeta kada nema. Mišić kaže da je Janja takav čovjek da će uvijek zatezati. Kir Janja uporno sebe samosažaljeva i ljubomoriše Juci. Misli da je mignula Mišiću. Ljut je što mu je otkrila da Janja ima mnogo novca. Ona mu se pravda da se tako ponaša samo iz učtivosti. Juca savjetuje muža da razglase kako je pokraden.

JANJA: Pi, pi pi! To je majstorsko plan! Tako može i da si nosi za mene jedno tas po crkvi. Da kažu ljudi: „Postrado kir – Janja, ajde da go pomognimo!“  Dušo Juco, ti imaš grčko pamet u glava, ti nisi od serbsko rod.

Na scenu stupa kir – Dima. Janja mu kuka na ženu koja želi novi šešir, a njega da osiromaši. Dima je došao da traži ruku Katice. Janja ga pita traži li i njegov novac? Janja kaže da će mu dati Katicu da je vaspitava. Ona je mlada, a ima majku koja je vaspitava za šašir, haljinu svilenu, za mladog oficira a ne za kuhinju i kecelju i da nosi jedne cipele godinu dana. On mu predlaže da uzme svoju mladu sa nekoliko haljina i vodi kući, te gleda svoju špekulaciju. Dima kaže da prvo pitaju Katicu želi li poći.

Petar govori Janji da im je pala šupa i ubila konje…

Dejstvo drugo

Juca se čudi suprugu kako štedi i tamo gdje je najveća opasnost. Katica kaže da se toliko sa ljudima pogađao i cjenjkao dok konji nisu uginuli. Juca veli da takvu narav još nije vidjela. U najvećoj nuždi njemu pada na um cjenjkati se. Žao joj je tako krasnih konja. Nije htio uzeti majstore koji znaju svoj zanat, nego je uzeo sam da zida. I sad imaju veću štetu. Juca je uporna sa odlukom da joj kupi šešir. Smatra, ako već nema muža po volji, onda bar da se nosi po volji. Katica nije dugo mijenjala haljine, a opet se ne žali. Čak je i kuma Persa u crkvi progovorila da su njih dvije poslednje u varoši. A sve druge nakićene! A Juca ide kao majstor – Glišina žena. Juca govori Katici da ako Janja u svome karakteru ustraje, neće se ni udati. Ko bi je bez novca uzeo. Nije ni opravljena kako valja. A nije nigdje ni na vaspitavanju bila, niti je gitaru na poklon dobila. Uvijek će posljednja biti u društvu. Katica je nesrećna. Juca joj govori da više nisu u  modi rumeni, paorski obrazi. Pokazuje joj kako da hoda, drži usta i smije se. Katica je srećna što je konačno vaspitana.

JUCA: Sad kako ćeš kad se staneš razgovarati? Vidiš, kad se s kim razgovaraš, treba upravo da mu u oči glediš; govori ne vrlo brzo no nepresečno, tako da onaj koji se s tobom razgovara ne može reda dobiti. Nikad da ne pomisliš u sebi: „E, sad sam falila!“ ili „Sad sam se osramotila!“kako ti to na pamet dođe, onda si prošla! Nego tako govori kao da si t gospođa, a oni oko tebe tvoje sluge. A upravo tako i jeste. Zato inače ne bi nam se muškarci toliko ulagivali.

Dolazi Mišić i govori da mu je žao konja jer su bili prvi u varoši.

JUCA: On ni sam ne zna koliko ima novaca. Ali tako se to uselilo kod njega, samo da ne propadne, da štedi.

Recimo, za kukuruz mu daju ljudi pet forinta, on hoće šest. Međutim, niko ga nije nadgledao dok se nije ubuđao, pa je još morao plaćati da ga iznesu. Ako u kući ima sira ili putera on ga čuva dok se ne pokvari. Otkako je Juca u kući, vino se još nije iznijelo na sto. A u podrumu ima devet stotina akova! Čak ni u kafani nije dinara potrošio. Katici je žao što se tako star mora jediti. Mišić joj kaže da se čovjek lako može utješiti kad ima u sanduku dukata.

Janja je uznemiren, misli da će ga udariti šlog. Katica želi zvati doktora. On odmah kuka na trošak. Traži od Petra da odere konje. Ne želi to da radi pored svih poslova koje mu je nametao. Zatim, šalje Katicu i Jucu u sobu da bi obavio razgovor sa notarom. Upitao ga je zašto često dolazi u njegovu kuću koja je od najpoštenijih u ovom mjestu. Plaši se zbog svoje mlade žene. Mišić kaže da je Janjina žena časna i poštena ali da on ima još jedno žensko čeljade. Janja mu govori da se stekla već prilika za nju – kir Dima. On je pošten i vrijedan trgovac. Mišić smatra da je kir – Dima star za njegovu kćer. Janji je važno da ne ide po kafanama i ne igra bilijar. Mišić se ponudio da mu pomogne u šupi, ali s planom da mu to naplati na svoj način. Petar Mišiću otkriva da u gazdinoj kući živi naopako. Sada bi još da mu dere crkotine.

Mišić otkriva Katici da je govorio sa njenim ocem o njoj, te da je otac planira dati kir – Dimi. Ona misli da je u pitanju šala. Janja smatra da je Dima najbolja prilika za nju, s obzirom da mu ne mora dati novac za miraz. Katica se pita na šta će ova tvrdoća izaći. Nesrećna je. Ona mu priznaje da im je najprijatniji gost u kući. Mišić joj priznaje svoju ljubav. Katica mu priznaje da ga poštuje.

Janja viče na sav glas da su ga pokrali usred dana. Došli Čivuti da mijenjaju novac. Imao je dva, tri dukata. Kasnije je utvrdio manjak od dvadeset forinti u srebru. Traži od Mišića da krene za lopovima. Mišić je u čudu da je Janju mogao neko da prevari, on je Grk.

Janja sam hoda po sobi, nesrećan je. Šupa mu je pala, kukuruz se pokvario, pokrali su ga. I šta će sada? Da bude siromah po stare dane. Ili da čeka krajcar po stare dane, ne dobije i umre od gladi. Kasnije da izgubi obligacije, pa kuću! Juca mu javlja da je isteklo toliko sirće. Pera je loše zavrnuo slavinu.

Janja i Mišić razgovaraju o Katici i proševini. Tvrdica je uporan sa svojim konstatacijama da nema novca. On mu daje nekakve fališne banke i srebro što su mu ukrali Čivuti. Mišić kaže da iz ljubavi prihvata njenu ruku, te da su Čivuti uhvaćeni, a novci su kod njega. On je poslao momke u potjeru i vratio srećno novac. Janja kaže da su to njegovi dukati, iako ih je već poklonio.

JANJA: (dugo ga gledi): Gospodin notarius! Usred moja nevolja imam ćef da pišim jedna istorija.

MIŠIĆ: Kakvu istoriju?

JANJA: Kako je srpsko glava prevarila grečesko mudrost.

Juca donosi vijest da je kir Dima bankrotirao. Zapečatili su mu dućan, a ostao je dužan kir- Janji.

Mišić mu govori poslovicu da skup više plaća. Da nije žalio za šalu, ne bi mu konji propali, da se nije na interes polakomio, ne bi tolike novce pogubio.

JANJA: Kir – Janja, imaš uvo da čuiš? Kir – Janja imaš pamet da razumiš? Prokleto svaka špekulacija sos mlogo interes i malo kapital! Uu! ( strese se). Deset iljada! Uh, uh, uh. Oći da mi uvati šlogu…Pravo ima! Nek mi uvati za oko, da ne vidim moja nesreća na ovum svetom, da ne vidim ona kuga (pokazuje na Dimu) što mi izio moje lepe novce!

Pojmovnik

• Komedija karaktera – komedija je dramska vrsta čiji je sadržaj humorističan. Komedija karaktera nastaje zbog karaktera koji su smiješni. Njihove mane su prikazane u pretjeranosti, karikaturalno.
• Didaskalije – grč. uputa; to su kratke natuknice u dramskom djelu koje opisuju šta radi književni lik dok izgovara tekst.