Ilijada – Homer

Bilješka o piscu

Po predanju, Homer je pjesnik Ilijade i Odiseje. Nekoliko gradova se takmičilo za mjesto Homerovog zavičaja. Vjeruje se da je rođen u Smirni, a radio je na ostrvu Hios. Sačuvani su životopisi Homera, njih sedam ukupno i sjećanje na to kako su se Homer i Hesoid nadmetali stihovima. Ove biografije su nastale pozno iz usmenih predanja. Riječ je o legendi. Smatralo se da je Homer bio putujući pjevač sa jonskoga istoka.

Homerovsko pitanje – pitanje autorstva i nastanka starogrčkih epova. Vrlo je vjerovatno da nije isti autor spjevao Ilijadu i Odiseju. Ilijada je starija. Moguća je teorija proširenja u kojoj je jezgra epa Ahilova srdžba oko koje je nastao čitav ep. U klasično dobra Homer je poštovan. Za Grke su njegovi epovi bili više od puke literature. Homerovo djelo je temelj zapadnog duhovnog života. Unitarci vjeruju da je u pitanju jedinstveno djelo.

Analiza djela

Ilijada je najstarije sačuvano djelo evropske književnosti. Prenošena je usmenim putem. Najstariji izdavači podjelili su Ilijadu na dvadeset četiri pjevanja. To je učinjeno po broju slova u grčkom alfabetu, a pjevanjima su dodani naslovi. Pretpostavlja se da je ovaj epski spjev nastao u osmom vijeku prije nove ere u grčkim naseobinama po obalama Male Azije. Tamo se nalazio grad Ilij (Troja).

Ilijada znači pjesma o gradu Iliju. U pitanju je spjev o bojevima i desetogodišnjoj opsadi, zauzeću i razaranju grada. Ovaj ratni poduhvat nazivamo trojanskim ratom. Homer koristi oba imena: Ilij i Troja. Helenske ratnike naziva raznim plemenskim imenima – Mirmidonci, Ahejci, Danajci, Argivci.

Prvi stih – invokacija glasi:

Gnev mi, boginjo  pevaj, Ahileja, Peleju sina, zlosrećni, štono Ahejce u hiljadu uvali jada.

Ilijada pripovijeda iscrpno sve događaje trojanskog rata koji je trajao deset godina. Svi spjevovi sa temama iz kruga trojanskih legendi – osim Ilijade i Odiseje su izgubljeni. Ilijada obuhvata pedeset dana iz njene posljednje, desete godine.

Priča počinje sukobom glavnog junaka Ahileja i glavnog helenskog vojskovođe Agamemnona. Povod svađe su robinje iz ratnog plijena. Ahilej je tražio da Agamemnon oslobodi svoju robinju Hrisejidu. Agamemnon se opire i ostvaruje svoju prijetnju – oduzima Ahileju robinju Brisejidu. Ahilej se uvrijeđen povlači iz borbe. Ahileja nema više na bojištu i ahejska vojska stradava. Ahilej dozvoljava prijatelju Partoklu da uzme njegovu opremu i natjera obmanom Trojance na uzmicanje. Spjev se završava svečanim sahranjivanjem Hektora u Troji.

U djelu možemo poći od ravni istorijskog posmatranja. U narodnoj književnosti postoji obrazac junaka i junakova života.

Scene ranjavanja i pogibije u Ilijadi prikazane su u poređenju. Poređenja odmaraju pjevača i slušaoce, koji ih mogu slušati sa smanjenom pažnjom. Pružaju odušak u scenama boja.

Godine Homerovih junaka su određene nepreciznom hronologijom junačkih naraštaja. Motivi starih helenskih predanja, iz građe što ju je Homer naslijedio od starije junačke pjesme presudni su ne samo za razvoj predanja o Ahileju. Pripovijedanje Ilijade je u dalekoj prošlosti. Pjesnik se rijetko oglašava u pjesmi. Pjesnik nam predočava i svijet običnih ljudi. Seljak radi njivu, majka se nadvija nad uplakanim djetetom, dječaci hitaju kamenice i toljagama gone tvrdoglavo magare iz povrtnjaka.

Starije junačke pjesme Helena su izgubljene. Vjeruje se da je Ilijada morala imati svoga pjesnika a o tome svjedoči ne samo osnovni motiv o Ahilejovom gnijevu.

Homerov svijet je bogat motivima naslijeđenim iz narodnih predanja stvaranih kroz duge vijekove. Homer olimpijske bogove prikazuje kao ljude sa strastima i manama. Svijet bogova i ljudi je složen i slojevit. Na Olimpu, bogovi žive kao aristokratija. Zaokupljeni su ne samo politikom nego i intrigama. Homerovi junaci znaju da se zaborave pa nasrnu oružjem na bogove. Apolon izaziva svađu između Agamemnona i Ahileja. Tetida zamoli Zevsa da osveti Ahileja. Apolon je prijatelj trojanskih boraca. Hera i Hefest su na strani Ahejaca. Ahilejeva srdžba je, nekakva od bogova poslana sila, što nosi zlo. Ona je tragična zaslijepljenost. Po vjerovanju Helena, smrt nije potpuni kraj, jer ima i sjeni. Ahilej opisuje kako je u snu vidio mrtvog Patrokla:

Avaj, i u dvoru Aidovu nekakve duše ima, i senke ima, al’ nikakva života nema!

Ahilejev gnijev izaziva smrt nebrojenih Ahejaca. Smrt najboljeg prijatelja – Patrokla. Smrt najvećeg neprijatelja – Hektora. Ahilej se sveti i mrtvome Hektoru, ne daje tijelo Trojancima da ga sahrane.

Homer svome epu daje duh i smisao vremena u kome je živio. Homerski junaci znaju da puste suzu. U njima ima nešto od djece i mladosti čovječanstva. Rimski pjesnik Vergilije je uzeo lik Trojanca Eneje iz Ilijade i ispjevao Eneidu.

Ilijada nas suočava sa nečovještvom i čovještvom, smrću i ljubavlju. U epu i ljubav je gradirana. Od tjelesne  – prema ženi, do vrednije – prijateljske. Ljubav predvodi Ahilejev gnijev.

Helenski pjesnik svoju junake oprema oklopima od tuča, pušta ih da se bore sa bojnih kola. Hektor gine proboden kopljem.

Epski Ahajci su prihvaćeni kao istorijski narod. Jedan spretan trgovac, ljubitelj Ilijade i Odiseje, otkrio je ruševine ne jednoga, nego cijelog niza starih naselja, smještenih tamo gdje se prema antičkim izvještajima nalazio epski Ilij. Pored ostataka građevina, našao je i izuzetno bogate predmete od zlata koji su potvrđivali istorijsku osnovanost epiteta „bogata zlatom.“

Kratki realistički opisi javljaju se kao mehanička sredstva pripovijedanja. U takvim opisima se skrivaju sjećanja na predmete, običaje i vjerovanja. U opisima dolazaka i odlazaka junaka se ogleda starinska viteška učtivost koja od domaćina zahtijeva da došljaka ugosti prije nego ga pita odakle je. U pjesništvu Ilijade su naslijeđene crte junačke pjesme koje bivaju podređene novim umjetničkim ciljevima. Sve svjedoči o darovitom tvorcu.

Književni rod: epika;

Književna vrsta: ep;

Vrijeme radnje: prije nove ere; deseta godina rata;

Mjesto radnje: Troja i Olimp;

Osnovni motiv: Ahilova srdžba i njegove posljedice. Ilijada je pjesma o ljubavi i smrti.

Ideja: čovjekov položaj u milosti i nemilosti bogova. Gnijev je najružnija i najpomamnija strast.

Lica

Glavni lik – Ahil: ili Ahilej je predvodnik plemena Mirmidonaca. On je glavni junak u grčkoj vojsci. Njegova majka je morska boginja Tetida, a otac Pelej. Čovjek koji je nepokolebljivo istrajan u gnijevu. Njegov gnijev ima presudnu ulogu. Ahilej može biti ranjen samo u petu. Ahilej bira sudbinu da bude kratkovijek kao cijenu slave. Strasti homerskih junaka su velike. Njihov gnijev je velik i skup. Cijena mu je život. Ahilej očekuje svoju pogibiju. Majka Tetida mu prorokuje da će nakon Hektora odmah stradati.

Agamemnon: sin Atrejev, unuk Pelopov, kralj u Mikeni vrhovni vojvoda pod Trojom. Žena mu je Klitemestra, sin Orest, kćerke Hrisotemida, Laodika, Ifijansa.

Aleksandar ili Paris: sin Prijamov, brat Hektorov. On je odveo Helenu i time izazvao trojanski rat. Hektor na samrti proriče Ahileju da će ga ubiti Paris uz pomoć Apolonovu.

Apolon: sin Divov i Letin, bog sunca i svjetlosti.

Arej: Sin Divov i Herin, bog rata. Divlji je i žestok, nosi osobine rata.

Div: Zeus, prvobitno bog neba; upravlja kišom, oblacima, gromom i munjama. Otac je bogova i vladar nad vladarima. Djece ima kako među bogovima i boginjama, tako i među smrtnim ljudima.

Kratak sadržaj

Kuga, gnjev

Prvo pjevanje otvara spjev i njegov je ključ. U prvom stihu već vidimo središnji motiv – srdžbu. U pitanju je srdžba najboljeg ahejskog junaka Ahileja sa kobnim posljedicama po njegove saplemenike. Agamemnon je uvrijedio Apolonovog sveštenika Hrisa. Hris moli Apolona da ga osveti.

Gnjev mi, boginjo, pjevaj, Ahileja , Peleju sina, zlosrećni, štono Ahejce u hiljade uvali jada duše pak mnogih junaka jakih posla Aidu, a njih učini same da budu plječka za psine i još gozba za ptice – i tako se Divova volja vršila – otkad se ono u svađi razišli bili Atrejev sin, junacima vođa i divni Ahilej.

Apolon je planuo na kralja i bacio strašnu bolest na vojsku. Aplonon šalje kugu. Najprije, mazge uze gađati i brzu paščad. Onda, odape strijelu na ljude. Svuda su plamtjele silne lomače leševa. Devet već dana padaju božje strijele po taboru. Deseti dan Ahilej poziva narod na zborište. Predlaže da se vrača i da se razmotri zašto se toliko naljutio Febo Apolon. Ustaje Kalhant, koji je dobro poznavao jezik ptica. Gatar mu govori  da se bog naljutio jer kralj Agamemnon neće da vrati robinju i ne prima otkup. Neće ukloniti propast od Danajaca dok se ocu, bez otkupa ne vrati djevojka. Agamemnon, turoban i mračan ustade i reče vraču da mu vazda samo jade proriče. I sada poruke božje objavljuje da zadaje jade. Agamemnonu je robinja draža od Klitemestre, njegove ljube. Ali, ipak, će je vratiti ako je tako bolje. Ali traži da mu se spremi dar jer nije pošteno da ostane uskraćen. Ahilej mu odgovara da će mu Ahejci vratiti četverostruko.

Nemoj i ako si dobar, Ahileju podobni bogu, umom krivudati tako, jer nećeš prevariti mene a ni oblagat’; zar hoćeš da sam svoj uživaš darak, a ja da bez njega sjedim i ovu kažeš da vratim?

Agamemnon prijeti da će uzeti ili Ahilov ili Odisejev dar. Ahilej je bijesan jer smatra Agamemnona grabežljivcem. Njemu Trojanci ništa nisu skrivili niti je u rat pošao sa kesom. Nikada mu nisu ni konje niti goveda odveli. Za Agamemnonom su se digli da vrate čast Menelaju a on ne haje za to. Ahilej mu govori da više ne želi gomilati blago za njega nego se vraća kući u Fitiju. Agamemnon želi njegovu Brisejidu. Ahileja hvata srdžba, želi da potegne mač iz korica ali ga Atena utišava.

Teška pijančino, s očima psećim i jelenjim srcem, nikada nisi smio da, oružje metnuvši na se, s vojskom kreneš u borbu ni da u zasjedu zađeš s ahejskim pravim junacima; to ti se čini ko propast! Kralju, izjelico, a samo nitkovima vladaš, inače, Atrejev sine, sad bi me poslednjom vrijeđ’o! Ovog mi vladarskog žezla iz kojeg ni grane ni lišće više proklijati neće; jednom će žudnja doći ahejskim sinovima svima a uzalud biće ti muka, a ti im nećeš pomoći kada mnogi junaci od vojskomore Hektora stanu ginut i padat i tada od gnijeva će ti srce pucat’ zato što nisi htio da poštuješ pravog Ahejca!

Tako Pelejić reče i baci na zemlju žezlo a on sjede bijesno. Nestor, slatkorječivi besjednik, pored kojeg su dva koljena samrtnih ljudi prošla i još vladaše trećim, reče im da je slušanje uvijek bolje bez obzira na njihovu silu. Moli ih da se prestanu ljutiti. Agamemnon reče da Ahilej želi da vlada svima, pa iako su mu bogovi dali da bude odličan kopljanik, nisu mu dali da zbori uvredljive riječi. Ahilej, opet, smatra da bi bio pravi plašljivac i nitković kada bi Agamemnona slušao.

Drugima sve to naređuj, a ne zapovijedaj meni, jer ja ne mislim da ću pokoriti se ikada tebi. Nego ću drugo ti reći, a ti to zapamti dobro. Rukama neću se ja za djevojku s tobom se biti, a ni sa drugim, jer vi mi je dadoste, pa mi je sada grabite, ali od mojeg drugoga blaga u mojoj crnoj i brzoj lađi oduzet nećeš mi silom.

Tako se zavade ovim kivnim riječima i raspuste zbor kod ahejskih brodova sazvan. Agememnon naređuje pokajne žrtve bogu Apolonu. Agamemnon naređuje da se od Ahileja preuzme Brisejida. Ahilej proliva suze na obali mora. Razgovara sa majkom Tetidom.

Majko, kada si veće malovječnim rodila mene, da mi je barem Div Olimpljanin gromovnik višnji odao čast! Al’ sad mi nije zaklonio obraz, silni kralj Agamemnon Atrejić pogrdi mene, sam mi ugrabi dar i uze i sada da ga ima!

Tetida se vinu na morsku pučinu i pomilova ga. Žalila je svoga sina. Odlučuje otići na Olimp Divu da moli za sina. Odisej Hrisu predaje kćerku. Tetida se obraća Divu. Moli ga da povrati obraz njenom sinu. Div joj reče da ga može tako posvađati sa Herom jer ga ona grdi da Trojance pomaže u borbi. Ali će voditi brigu o tome da joj učini to što želi. Hera je opazila da je Tetida srebrnih nogu razgovarala sa njim. Div Heri govori da ne može niko saznati ni od bogova ni od ljudi ono što on tajno naumi. Hefest umiruje majku jer se ne smije protiviti Divu. Ne želi da je opet vidi bijenu kao i onda kada ju je branio od oca, pa ga on za nogu bacio sa nebeskog praga.

San. Kušanje. Beotija ili spisak brodova

U drugom spjevu Div na put ispaštanja šalje Agamemnona i sve Ahejce. Da bi osvetio Ahileja šalje Anamemnonu Sna sa varljivim nadama u pobjedu. Riječi Tersita u kojima se grubo oglašava običan pučanin, sit gavana i silnika koji žive u svakoj slasti.

Tersit je bio najružniji u cijeloj vojsci pod Ilijem. Ahileju i Odiseju je bio najmrži. Krivonog, gurav i na plećima pognut. Šiljata mu glava a na njoj rehava kosa. On poče da grdi Agamemnona. Govori mu kako on ima pun šator žena, pun je zlata i ne priliči mu da kao vladar u nevolju uvaljuje svoje borce. Odisej ga opominje da se ne svađa sa vladarima.

Kao što se pustošnik oganj po beskrajnoj šumi razgori po svim kosama gorskim, te plamen se vidi daleko, tako je s oružja silnog u njihovu kretnju ondje svugdje blistao sjaj i nebu kroz etar se diz’o.

Kao što znaju kozari u rasutim stadima koze lako da luče kad se pomješaju pasući travu, tako Ahejce amo i onamo vojvode njihne ređati stanu za bitku; među njima kralj Agamemnon očima svojim i glavom na gromovnog ličaše Diva, pasom na Areja boga, a grudima na Posidona.

Zakletve. Gledanje s bedema. Megdan Parisa i Menelaja

Trojanci predlažu da se rat okonča dvobojem. Treba da ga podjele Paris, koji je rat prouzrokovao, ugrabivši Menelajevu ženu, lijepu Helenu. Trojanski kraljević se ne prikazuje kao hrabar borac. Izaziva ahejske ratnike, a pred Menelajem pobjegne. Na megdan će izaći tek pošto ga brat Hektor naruži.

Prijam sa starješinama na kuli kod Skejskih vrata. Prilazi Helena te im pokazuje glavne ahejske vojvode

Irida, glasnica dođe bjelorukoj Heleni i nađe je u sobi gdje veliko tkanje tkaše i u njega utkivaše borbe što ih konjomore Trojanci i medoruhi Ahejci od Arejevih ruku dosad podnesoše zbog nje. Irida je poziva da dođe vidjeti kako ratnici sada sjede i ćute, te se rat utišao. Samo će Aleksandar i Menelaj s kopljima dugim izaći na megdan zbog nje. Koji pobjedi – zvaće nju ljubom. Tako joj boginja reče i u srce joj smjesti slatku žudnju za bivšim mužem i gradom, za majkom i ocem. Helena izađe iz sobe lijući suze. Dok se Helena penjala na kulu ovako su govorili o njoj:

„Zamjerke nema Trojcu ni Ahejcu s nazuvkom lijepim što zbog ovakve žene već odavno podnose jade: obličjem ona veoma na besmrtne boginje liči! Nego kakva je da je, u lađama neka se vrati i ne ostavlja nama i našim potomcima žalost!“

Prijam pozove Helenu. On je posjede pored sebe i govori joj da nikako ne krivi nju, nego da su bogovi krivi. Ona mu pokazuje velikaše.

Gaženje zakletve. Agamemnon pregleda vojsku

Četvrto pjevanje započije scenom na Olimpu. Bogovi donose odluku da Troja propadne. Hera i Atena to zahtijevaju od Zevsa. Ovaj nevoljno pristaje. Na Herin zahtjev šalje Atenu na bojište. Sve ima obilježje porodičnog savjetovanja u sjenci nesložnog braka roditelja. Opisuje se nanovo kretanje vojske. Učešće božanstva ukazuje na tradicionalnu ulogu božanstva u starogrčkom epu.

Bogovi rješavaju da Troja propadne

Bogovi nazdravljaju i gledaju na grad trojanski. Ostaje mnogo mrtvih junaka i sa jedne i sa druge strane.

Kao talasi morski kad o žal udare bućnu jedan za drugim gusto, a Zefir kreće ih vjetar; oni se isprva dižu na pučini, zatim se o hrid s velikom slamaju rikom i hukom, vijugavi idu pa se propinju uvis i morsku izbacuju pjenu: tako se danajske čete neprekidno kretale tada jedna za drugom u boj. A svaki je vojvoda svojim naređiv’o, a drugi bez graje su išli, jedva bi čovjek rek’o da vojska tolika sa glasom u grudima korača; svi su mučeći išli, straješina bojeć’ se svojih; oružje sjajno u kojem koračahu svima se sjalo.

Diomed se odlikuje

Junak Diomed, koji je spokojno otrpio Agamemnonove ukore, stoji kao kakav gorostas u središtu petog pjevanja. On se bori bolje od drugih junaka. Scena sukoba Diomeda sa Pandarom, Enejom i Afroditom je izatkana realističnim pojedinostima. Pjesnik koristi poređenje da bi nam dočarao ubojni metež.

Sarpedon kori Hektora. Arej osokoli Trojance.

„Hektore, kuda ti nestade srce što si ga im’o? Reče da ćeš grad bez naroda, bez pomoćnika braniti sam sa braćom i zetovima svojim! Ali sad nikoga od njih ne mogu da vidim i nađem nego svi se plaše k’o psi kad opaze lava, a mi se bijemo tu, mi koji smo pomoćna vojska.

Sarpedon je ostavio iza sebe blago, ljubu i sina, a Hektor samo stoji i ne podstiče borce, ne radi ništa. To je Hektora ranilo u srce i odmah skoči s kola na zemlju. Počeo je goniti vojsku na užasan pokolj.

Hektor se sastaje s Andromahom

Krvavom pokolju na bojištu, šesto pjevanje, suprotstavlja scene iz života u gradu Troji. Ratna sreća se okrenula. Trojanci su u nevolji. Vrač Helen savjetuje Hektora da umilostivi Atenu.

A ti se, Hektore, u grad uputi i savjetuj majci svojoj i mojoj da časne gospe sakupi sada u hram Ateni, u gradu što je na vrhu…

Hektor posluša brata. Na Hektorov poziv, Hekaba i druge starice nose plašt u Atenin hram i obećavaju žrtve za spasenje otadžbine. Hektor savjetuje da se Ateni za žrtvu preda dvanaest krava koje još nisu bile u jarmu, ne bi li se sažalila na žene i djecu trojansku. S lelekom sve Ateni digoše ruke i izgovoriše molitvu ovu:

„Čuvarko grada, gospo Atena, boginjo divna, Diomedovo koplje slomi a samome njemu daj pred vratima Skejskim da na zemlju ničice padne, pa ćemo dvanaest krava u hramu ti zaklati odmah, lijepih, što jošte u jarmu ne bijahu, ne bi li se na grad sažalila i žene i na djecu trojansku nježnu.“

Tako se pomoli ona, al’ Palada odbi Atena.

Hektor se uputio kod Parisa i Helene. Helena sjedi među ženama i određuje poslove. Hektor kori Parisa.

„Budalo slijepa, nije red što se ljutiš tako; vojska okolo grada i bedema propada strmog bijući bitku, a izbi u gradu zbog tebe i rat i bojna vriska! Ti sam bi sa drugim se svađ’o da vidiš nekoga negdje kako od strašne prestaje bitke.

Aleksandar prihvata grdnju. Helena proklinje samu sebe.

Hektore, djevere meni jadotvornoj strahotnoj kuji! Ej, da me onoga dana kad majka me donese na svijet odnijela huda oluja i strašan me odnio vihor u goru nekuda ili u talase hučnoga mora, gdje bi me progut’o val, dok se to dogodilo nije.

Hektor se sastaje sa ženom i sa sinom.

Kada je otišao kući, Hektor ne pronađe ljubu Andromahu u njoj. Ona je sa sinom i dvorkinjom stajala na kuli i jecala. Ona mu stisnu ruku i reče kako će se uskoro nazvati udovicom. Kada i njega izgubi, ostaće potpuno sama jer nema ni oca ni majke. Oca je pogubio Ahilej. Imala je sedmoricu braće i svi su se istoga dana zaputili u Aidov dvor. Majku je Ahilej sa ostalim doveo blagom, pa je vratio nazad nakon što je uzeo ogroman otkup. Nju je Artemida pogubila u očevu dvoru. Hektor joj govori da i sam o tome razmišlja, ali sram ga da bježi kao nekakav plašljivac.

To mi zabranjuje srce, jer navikoh uvijek da čestit budem iz borbe k’o plašljivac nekakav.

Hektor je htio da uzme sina, ali on se privi uz dadilju i uplaši se dragoga oca i njegove kacige. Paris i Hektor se vraćaju na bojište.

Hektor i Ajant dijele megdan. Sahranjivanje mrtvih

Bitka opet oživi. Ali božanstva, Atena i Apolon, odlučuju da je pokolja bilo dosta. Vješti besjednik Nestor, navodi ahejske junake da izađu na megdan Hektoru. Sunce je na smiraju, sprema se večera u ahejskom taboru, vino se kupuje i toči i gozba traje cijele noći. Nebom se teško i zloslutno premeću Zevsovi gromovi.

Na Nestorov poziv ustaje devet junaka da se pobiju. Prvi ustane kralj Agamemnon, za njim Diomed, potom Ajanta oba, Odisej… Svi su željeli da se bore sa Hektorom. Nestor im reče da bace kocke. Hektoru počne u grudima udarati srce ali se nije mogao povući nazad u gustu vojsku, jer je sam pozvao na megdan.

Cijele je noći nevolje smišljao premudri Dive grmeći strašno. Bledoća i strah osvajahu ljude: na zemlju lijevahu vino iz kupa i ne smjede niko vina da pije dok nije svemogućem izlio Divu.

Prekinuta bitka

Zevs zabranjuje svim bogovima da se miješaju. On posmatra bojište sa gore Ide. U podne Zevs stavlja na terazije sudbine zaraćenih strana. Odmjeravanje izađe povoljno po Trojance. Ahejci se oslanjaju na Diomeda.

Tad zlatna raširi mjerila Dive i do dvije postavi Kere preljute smrti…sam pak strašno zagrmi sa Ide i gromovnu baci munju među Ahejce, a oni kad vide svi se uplaše vrlo i sve ih obuze bledoća i strah.

Trojci su puni uzdanja spavali tokom noći. Hiljada ognjeva je gorjela a kraj svakog je sjedilo oko pedeset ljudi. Konji su kraj kola zobali i čekali Zoru.

Poslanstvo Ahileju. Molbe

Agamemnon gubi hrabrost. Ozbiljno predlaže starješinama Ahejaca da odustanu od opsade Troje. Tome se odlučno protive Diomed i starina Nestor.

Zašto Argejci da se s Trojancima bore i zašto vojsku dovede Atrjev sin? Žene od sviju smrtnih zar jedini vole Atrejići? Jer ko god je razborit, čestit, voli svoju ženu i pzi, k’o što sam i ja od srca volio onu iako je kopljem zadobih.

Fenik, negdašnji vaspitač Ahilejev, pokušava da Ahileja odljuti besjedom o vrlini pomirljivosti.

Tebe othranih junaka, Ahileju podobni bogu, od srca voleći tebe, jer nisi htio sa drugim ni u gozbovanje ići ni u kući jesti, dok ja te nisam na na koljena metn’o i komad ti odrez’o mesa pa te nahranio tako i potom ti pružio vina. Dosta si puta meni na grudima pomočio ruho prolivši vino iz usta jer nespretan bijaše k’o dijete.

Mnogo se trudio oko njegovog vaspitanja s obzirom da mu bogovi nisu dali potomstva. Moli ga da savlada gordost.

Ti mi, dragiću, nemoj u duši misliti tako, neka te demon na to ne nagna! Teže bi bilo braniti lađe kada već gore! Po darove dođi, i Ahejci će tebi k’o bogu odavati poštu.

Pjesma o Dolonu

Deseto pjevanje je obiman i samostalan umetak u izlaganje Ilijade. Ahejski tabor je utonuo u san, ali Agamemnon i Menelaj lutaju zabrinuti. Donosi se odluka da neko pođe u noćno izviđanje, među neprijatelje. Kao uhode kreću Diomed i Odisej.

Ni Hektor nije dopuštao Trojancima spavati. Skupi ih pa iznese plan uhođenja suprotnog tabora. Dolon, Eumedov sin, koji je bio grdan u licu ali brzonog, podstaknut hrabrošću, javi se da on izvrši zadatak. Ogrnu se kožom od vuka, a na glavu stavi šljem od lasice. Dok je prilazio, opaziše ga Diomed i Odisej. Oni se sakriše među mrtvace kraj puta, a Diomed bez opreza projuri pored njih.

Agamemnon se odlikuje

Započinje nanovo boj. Borbu podstakne sam Zevs. Ajantu Div srce ispuni strahom.

Kao što vatrena lava od goveđeg obora gone, stoku da odbrane, psi i seljaci što po polju žive, cijelu su budni noć i ne daju lavu da otme goveđeg debelog mesa, a on navaljuje željan mesa, al’ ne može otet’, jer na nj iz smionih ruku mnoga padaju koplja i svezani gorući luči, on se pribojava od njih, ma kolika bila mu smjelost; zorom odlazi dalje mrzovoljast u srcu sbome: tako se Ajant povuče od Trojaca s bolom u duši…

Borba oko bedema

Trojanci su se približili jarku i bedemu oko ahejskog tabora. Dvanaesto pjevane počinje sumornim pogledom na budućnost. Kada Ahejci budu savladali Troju i otplovili kućama, zbrisaće Posejdon, bog mora tragove toga slavnoga bedema.

Kada izginuše prvaci trojanski borci i kada Prijamov grad bi razoren desetog ljeta, a Argejci otploviše u očinsku zemlju, tada bogovi Posejdon i Apolon odlučiše da sruše bedem. Pustili su vode sa Idskih planina da liju u more. Svim rijekama Apolon na istu stranu okreće ušće. Div pušta besprekidne kiše da bedem brže u more ode.

Hektor kamenom probija vrata. Trojanci uprkos trudu ne mogu odbiti Ahejce.

Kao što čestita prelja za nadnicu mjerila drži, uzima poteg i vunu na obe poteže strane jednako mereć’ da bijednu za dječicu zaradi platu: tako je jednako bitaka i borba treptala njihna.

Danajci bježe lađama  i nasta silan urnebes.

Bitka kod lađa

Kapija ahejskog bedema je probijena. Trojanci su provalili u logor. Boj se vodi nadomak brodova. Div odvraća pogled sa bojišta pod Trojom. Posejdnon hrabri oba Ajanta.

„Ajanti, vas ćete dva Ahejce iz nevolje spasti misleć’ na junačku borbu, a ne na bježanje grozno.

On ih udari palicom i ispuni im srce ogromnom snagom.

Hera opčinjava Diva

Ahejci stradavaju od novih Hektorovih nasrtaja. Div je još uvijek odsutan. Opisuje se Herino ljubavno lukavstvo. Bogovi su predani ljubavnim uživanjima i dvorskim intrigama.

Obrne pogled na polje zlatotrona boginja Hera s vrha Olimpske gore i smotri rođenog brata i djevera kako se žuri znojav, te ona u svojoj duši radosna bude, a na najvišem vrhu planine Ide opazi Diva gdje sjedi i bio joj je mrzak u srcu. Tada se ona dosjeti kako bi ga mogla zanijeti. Ona se ukrasi i pođe na Idu ne bi li on poželio njeno tijelo i ne bi li mu oči oblila snom i budno mu zanijela srce.

Kronov sin zagrli ljubu i nova trava pod njima izbi iz sveštene zemlje. Rosni poniknu lotos i mirisni zumbul. Oboje legoše tu i oblakom zlatnim pokriju sebe, a sjajna iz njega kapaše rosa.

Potiskivanje od lađa

Herino lukavstvo i Posejdnonova pomoć Ahejcima učinili su da se ratna sreća okrenula. Trojanci bježe iz ahejskog tabora. No Zevs se prene iz sna. Vidi da ga je Hera obmanula.

Apolon poravnjuje šanac i ruši bedem, a Trojanci prodiru sve do brodova. Hektor kliče Trojancima da idu naprijed na lađe. Koga bude vidio daleko od lađa, pogubiće ga. Tako reče i bičem udari konje, kličući Trojance i leteći po četama. Febo Apolon je išao pred njima. Div zagrmi a kad Trojanci začuše grom, napadnu jače Ahejce i ljute se zažele borbe.

Kao što se veliki talas na širokom razlije moru preko bokova brodu, kad jaki udari vihor od kojeg najviše znaju nabujati talasi morski: tako Trojanci s vikom i krikom bedemu priđu, konje pognaju kroza nj i zametnu borbu izbliza s kopljima oštrim…

Ajant brani lađe. Strašno je vikao na Danajce i sve ih opominjao stalno da svoje šatore i brodove brane. Ali ni Hektor nije čekao u metežu…

Pjesma o Patroklu

Patrokle preklinje Ahileja da mu dozvoli da pritekne u pomoć saplemenicima i povede u borbu Mirmidonce. Ahilej još ne odustaje od gnijeva. Traži da se Patrokle vrati čim odagna Trojance od ahejskih brodova. Pjesma o Patroklu je jedno od ključnih pjevanja Ilijade. Ajant se pred Hektorom mora povući. Patroklo oblači Ahilejevo oružje. Ahilej oruža i sokoli Mirmidonce. Ahilej dobro uvrsti vojvode sve i njihove borce.

„Silni Pelejev sine, ta žučju te dojila mati, nemilosrdni, siliš drugare da kod lađa budu, u lađama moreplovnim svi odjedrimo sada nazad, kad ti je srdžba tolika osvojila dušu!“

Kao kada čovjek zida od kamenja branik kući, tako se kacige guste i štitovi slože a sa borcem – borac. Stisnuše se gusto. Svima na čelu bijahu junaci jednakog srca: Patrokle i Automedont.

Ahilej prinosi Divu žrtvu i moli se da Patrokla obdari slavom i srećnim povratkom. Oko Patrokla se uvrsti vojska pod oružjem i on hrabro krenu na Trojance. On srce i volju podstakne svakome, a trojanska vojska kada ga opazi stane se kolebati misleći da je kod lađa brzonogi Pelejev sin. Svaki se osvrne kuda će od prijeke smrti umaći. Patroklo pogubi Pirahema i odagna Trojance od lađa. Trojanci bježe zajedno s Hektorom. Patroklo prelazi u šanac i Trojancima presjeca bježanje u grad. Apolon odbija Patroklov napad na trojanske bedeme. Patroklo gine od Hektorova koplja.

Hektore, sada se hvališ veoma, jer bozi ti dadoše pobjedu: Kronović Div i Apolon savladavši mene lako i svukavši s ramena oružje meni; takvih da mi je došlo u susret dvadeset junaka, svi bi propali ovdje kad moje ih smakne koplje, nego me Letin sin i svirepa pogubi sudba. Drugo još ću ti reći, a ti to u srcu pamti: ni sam nećeš dugo već živjeti, nego i tebe blizu čeka već propast i neminovna sudba kada te ubije Ahilej, Eakov potomak!

Tako reče i pokri ga svršetak smrtni, a duša mu odleti Aidu.

Borba se nastavlja oko mrtvoga Patrokla. U ovom okršaju se odlikuje Menelaj. On ubija Euforba. Ne može da zaustavi Hektora. Ovaj se dokopa Ahilejeva oružja. Tuga Ahilejevih besmrtnih konja za mrtvim Patroklom.

Kada Kronović opazi konje gdje plaču, žao mu bijaše.

„Jadnici, zašto vas samo poklonismo Peleju kralju, smrtnom čovjeku, a vi ste mladi i besmrtni oba! Zato l’ da budete tužni k’o nesrećna ljudska stvorenja?“ tako reče i konje tad velikom zadahne snagom. A kad prašinu oni sa grive na zemlju stresu, brzo kola prevezu kroz Trojce i kroz Ahejce.

Kovanje oružja

Glas o pogibiji njegovog druga Patrokla stiže napokon i do Ahileja. Junaka obrva velika bol. Jauke mu čuje boginja Tetida, na dnu mora. Ona pohita da sazna kakva je to bol snašla njenog sina. Hefest kuje štit za Ahileja, ukrašavajući ga prizorima iz ratničkog i mirnodopskog života.

Ahilej želi da umre odmah s obzirom da nije mogao pomoći svome drugu. Rastjeruje Trojance. Patroklo je donesen u tabor, naricanje. Tetida stiže u Hefestov dvor. Ona mu se požali na svoju bol u duši.

Hefest kuje novi štit za Ahileja. Načini velik i težak štit. Pet je ploča bilo na štitu. Prvo načini zemlju, pa nebo i načini more, sunce i pun mjesec. Potom, napravi na štitu dva lijepa grada. U jednom su bile svadbe i gozbe. A drugi grad su opkolila dva tabora sijajući u bojnom ruhu. Zatim, napravi polje na kojem su žetvari želi i držali visoki usjev u rukama. Među njima je ćuteći na brazdi stajao kralj sa žezlom u ruci radosna srca. Potom, načini ravnogorskih goveda stado i sliku pastirskog života. Oko ljupkoga kola se poredao narod mnogi, a pjevač božanski je pjevao pjesme. Ivica štita je bila voda okeanska.

Ahilej utolio gnjev

U zoru, boginja Tetida donosi Ahileju ratničku opremu koju je iskovao Hefest. Ahilej saziva skupštinu i izjavljuje da odustaje od ljutnje. Podstiče Ahejce na borbu.  Agamemnon priznaje svoju grešku. Kune se da Brisejidu nije ni dotakao.

Borba bogova

Počinje najžešća i presudna bitka Ilijade. Zevs daje dozvolu bogovima da učestvuju u sukobu.

Bitka pored rijeke

Ahilej zarobi dvanaest trojanskih mladića i odredi da budu žrtvovani na Patroklovoj sahrani.

Pogibija Hektorova

Kao brzotrki konji kad negdje za nagradu brzo trče, a velika nagrada stoji, tronožac ili žena, po smrti kojeg junaka: tako triput i oni optrčaše nogama hitrim oko trojanskog zida, a svi su ih gledali bozi.

Ahilej sa Hektora skida oružje, a njega privezuje za svoja kola i odvlači u tabor.

Nadmetanje u slavu Patrokla

Noću, u snu, Ahileja pohodi Patroklova sjen. Požuruje Ahileja da mu sahrani tijelo. Ahilej odsjeca kosu kao žrtvu i stavlja je u ruke mrtvome drugu. Ajant i Odisej se rvu. Po predanjima koja Ilijada ne pripovijeda, ova dva junaka polagala su, poslije Ahilejeve smrti, pravo na njegovo oružje. Kada je oružje dodjeljeno Odiseju, Ajant je, od jeda, poludio.

Ahilej prima otkup i predaje Hektora ocu. Jedanaestodnevno primirje. Hektor na odru i naricanje Andromahino, Hekabino i Helenino. Daća u čast Hektora.

Pojmovnik

Argejci: stanovnici grada Arga, ali Homer se služi tim imenom za cijeli Helenski narod.

Ahejci: glavno helensko pleme u Tesliji, Homer ga upotrebljava za sve Helene.

Mikena: prestonica Atrejeva i Agamemnonova.

Ahilova peta: termin koji se koristi da označi nečiju slabost, slabu tačku. Ahilova majka Tetida je pokušala da ga učini neranjivim još dok je bio sasvim mali tako što ga je uronila u vodu rijeke Stiks, koja dijeli svijet mrtvih od svijeta živih. Tom prilikom je morala da ga drži za petu, pa je ona ostala jedino bolno mjesto na njegovom tijelu.